Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveti Antun Marija Pucci

Sveti Antun Marija Pucci
Klikni za povećanje
×
Sveti Antun Marija Pucci
Sveti Antun Marija Pucci. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER

Sveti Antun Marija Pucci

Spomendan
12. siječnja
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1892.

Život

Sveti Antun Marija Pucci, krsnim imenom Eustachio, rođen je 16. travnja 1819. u mjestu Poggiole di Vernio u Toskani u Italiji, kao drugi od sedmero djece siromašnoga crkvenjaka. Od najranijih dana rado je pomagao ocu u uređivanju crkve i posluživanju oltara, gajeći u srcu tihu želju za posvećenim životom. Iako mu se otac u početku protivio želeći ga zadržati u obiteljskom poslu, Eustachio je 1837. godine nadvladao sve prepreke i stupio u Red slugu Marijinih (servita) u bazilici Presvete Bogorodice od Naviještenja (Santissima Annunziata) u Firenci. Pri oblačenju habita uzeo je redovničko ime brat Antun Marija. Svečane zavjete položio je nakon završenih bogoslovnih studija, a za svećenika je zaređen 1843. godine.

Iste godine poslan je u lučki grad Viareggio, u tek osnovanu župu svetoga Andrije, čiju je upravu kao župnik preuzeo 1846. godine. U toj je župi proveo punih četrdeset i osam godina, ostavši njezinim pastirom sve do smrti. Don Antun Marija bio je čovjek neizmjerne blagosti, očinske pažnje i neugasiva pastoralnoga žara, pa su ga župljani s ljubavlju nazvali »il Curatino« (naš mali župnik). Sate je provodio u ispovjedaonici, mirio zavađene, obilazio siromahe i brinuo se za napuštenu djecu. Bio je istinski preteča laičkoga apostolata: osnovao je Udruženje svetoga Alojzija za mladiće, Bratovštinu kršćanskoga nauka, reorganizirao Bratovštinu Žalosne Gospe za odrasle te utemeljio Udrugu kršćanskih majki. Godine 1853. osnovao je Institut sestara plaštenica službenica Marijinih za odgoj siromašnih djevojčica te otvorio prvo primorsko lječilište i oporavilište za bolesnu i siromašnu djecu na morskoj obali.

Tijekom pošasti kolere od 1854. do 1855. godine nesebično se predao njezi umirućih, tješeći bolesnike i noseći sakramente u najugroženije domove. Obnašao je i službu priora samostana u Viareggiju te sedam godina bio provincijal servita u Toskani. Na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 1892., nakon odslužene svete mise, po olujnom je nevremenu pošao pružiti bolesničko pomazanje jednome teškom patniku. Na tom se putu teško prehladio i dobio gnojnu upalu pluća. Okrijepljen svetim sakramentima, predao je dušu Bogu 12. siječnja 1892. godine u sedamdeset i trećoj godini života.

Čuda

Tijekom strašne epidemije kolere 1854. godine, kada je u Viareggiju vladala opća panika, otac Antun Marija pozvao je svoje župljane na post i žarku molitvu pred likom Žalosne Gospe. Predaja bilježi da je nakon zajedničke pokorničke molitve i njegova svećeničkoga blagoslova smrtonosna pošast u gradu naglo i čudesno prestala, u spomen na što je puk uveo tradicionalno slavlje zahvalnosti. U postupku kanonizacije Crkva je pomno ispitala i potvrdila čudesna ozdravljenja izmoljena njegovim zagovorom, što je potvrdilo njegov svetački zagovor na nebu.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga Antuna Marije Puccija slavi se 12. siječnja, na dan njegova prijelaza u vječnost. Papa Pio XII. proglasio ga je blaženim 12. lipnja 1952. godine, a papa Ivan XXIII. kanonizirao ga je 9. prosinca 1962. u bazilici svetoga Petra u Rimu na završetku prvoga zasjedanja Drugoga vatikanskog koncila, istaknuvši ga kao uzor župničke svetosti. Njegovi posmrtni ostaci počivaju u župnoj crkvi svetoga Andrije u Viareggiju. U umjetnosti se prikazuje u crnom servitskom habitu s križem i krunicom u ruci, kako njeguje bolesno dijete ili obilazi siromahe.

Isti dan, 12. siječnja, slave se i