Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveta Klelija Barbieri

Sveta Klelija Barbieri
Klikni za povećanje
×
Sveta Klelija Barbieri
Sveta Klelija Barbieri. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · DJEVICA

Sveta Klelija Barbieri

Spomendan
13. srpnja
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1870.

Život

Sveta Klelija Barbieri rođena je 13. veljače 1847. godine u mjestu Le Budrie kod San Giovanni in Persiceta nedaleko od Bologne. Njezini roditelji, Giuseppe Barbieri i Giacinta Nannetti, bili su jednostavni i bogobojazni radnici. Na krštenju je primila ime Clelia Rachele Maria. Kada joj je bilo osam godina, otac joj je umro od kolere, pa je obitelj zapala u teško siromaštvo. Malena je Klelija odmah počela raditi uz majku predući konoplju kako bi pomogla uzdržavati mlađu sestru. Od djetinjstva je pokazivala duboku sklonost molitvi, sabranosti i promišljanju o vječnim istinama. Prvu svetu pričest primila je 17. lipnja 1858. godine i od toga se dana još snažnije predala ljubavi prema Isusu.

Kao djevojčica pridružila se katehistima poznatima kao Radnici kršćanskog nauka, pomažući u poučavanju djece. Župnik Gaetano Guidi brzo je uočio njezinu iznimnu zrelost, pa joj je povjerio vođenje i vjerski odgoj djevojaka. Premda su je mnogi prosili, odlučno je odbijala ponude za brak, želeći se potpuno posvetiti Bogu. Budući da zbog siromaštva nije imala miraz potreban za ulazak u tadašnje samostane, Gospodin joj je pokazao nov put.

Dana 1. svibnja 1868. godine, u dobi od samo dvadeset i jedne godine, okupila je tri prijateljice u skromnoj kućici nasuprot župne crkve koju im je ustupio župnik. Nazvale su je Učiteljeva kuća. Djevojke su se posvetile poučavanju siromašne seoske djece, brizi za napuštene i bolesne te katekizmu, uzdržavajući se šivanjem i vezenjem. Iz te je zajednice izrasla Družba malih sestara Žalosne Gospe. Mještani su u mladoj Kleliji prepoznali mudru duhovnu majku te su je od milja zvali Majka. Njezino krhko tijelo ubrzo je shrvala tuberkuloza. Trpeći u miru i potpunom predanju, tješila je sestre govoreći da odlazi u Raj i obećala da ih nikada neće napustiti. Preminula je 13. srpnja 1870. godine u dobi od samo dvadeset i tri godine, ostavši zabilježena kao najmlađa utemeljiteljica redovničke družbe u povijesti Crkve.

Čuda

Sveti je život mlade Klelije bio obilježen čudesnim Božjim zahvatima. Dok je vodila zajednicu i brinula se za siromašne, više se puta dogodilo da je u kući ponestalo hrane. Tada bi povela sestre u žarku molitvu svetom Franji Paulskom i prazne bi se police u spremištu na čudesan način napunile hranom.

Nakon njezina preminuća zbio se jedinstven i trajan nadnaravni fenomen. Godine 1871., dok su sestre molile u sobi u kojoj je Klelija umrla, jasno su začule njezin glas kako moli s njima. Taj neobjašnjivi glas, koji se nikada ne javlja sam nego se pridružuje molitvi i pjevanju zajednice, čule su stotine svjedoka, redovnica i laika, pa i onih koji su bili sumnjičavi. Taj je fenomen uzet u obzir i pomno provjeren tijekom kanonskoga procesa. Za njezinu kanonizaciju Crkva je priznala i čudesna ozdravljenja bolesnika zadobivena po njezinu zagovoru.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Pavao VI. proglasio je Kleliju Barbieri blaženom 27. listopada 1968. godine, a papa Ivan Pavao II. uzvisio ju je na čast svetica 9. travnja 1989. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu.

Njezino tijelo počiva u svetištu u Le Budrie kod San Giovanni in Persiceta, kamo svake godine o njezinu blagdanu hodočasti mnoštvo vjernika. Liturgijski spomendan slavi se 13. srpnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u jednostavnoj crnoj odjeći s maramom, s raspelom ili krunicom u ruci, okružena djecom koju poučava vjeri.

Isti dan, 13. srpnja, slave se i