Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blaženi Leopold iz Gaichea

Blaženi Leopold iz Gaichea
Klikni za povećanje
×
Blaženi Leopold iz Gaichea
Blaženi Leopold iz Gaichea. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Leopold iz Gaichea

Spomendan
2. travnja
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1815.

Život

Blaženi Leopold iz Gaichea, krsnim imenom Giovanni Croci, rođen je 30. listopada 1732. u Gaicheu pokraj Pieagara u Umbriji, u siromašnoj i pobožnoj seljačkoj obitelji. U djetinjstvu je čuvao stada na pašnjacima, a osnovnu vjersku poduku primio je od mjesnoga župnika. Privučen evanđeoskim idealom siromaštva, 1752. godine stupio je među franjevce rekolekte u samostanu svetoga Bartolomeja u Cibottoli, uzevši redovničko ime brat Leopold. Za svećenika ga je 1757. godine zaredio biskup Ternija.

Zbog njegove gorljivosti i izvanrednoga propovjedničkog dara poglavari su ga 1768. imenovali apostolskim misionarom. Desetljećima je neumorno krstario gradovima i selima Papinske Države, vodeći stotine pučkih misija. U svojem se propovijedanju oslanjao na metodu svetoga Leonarda Portomauricijskoga: pred slušatelje je izlazio opasan teškim željeznim lancima, s trnovom krunom na glavi, potičući puk na suze i pokajanje dok se bičevao recitirajući psalam Miserere. Osobito je radio na podizanju križnih putova i oživljavanju te pobožnosti u puku. Kao provincijal umbrijskih franjevaca od 1781. godine zahtijevao je strogo i dosljedno obdržavanje Pravila svetoga Franje.

Godine 1788. na gori Monteluco pokraj Spoleta uredio je samostan svetoga Franje kao mjesto stroge povučenosti, molitve i kontemplacije. Kada su 1809. francuske napoleonske čete zaposjele to područje i popele se na goru kako bi zasadile stablo slobode, otac Leopold im se neustrašivo suprotstavio. Bio je uhićen i bačen u tamnicu jer je odlučno odbio prisegnuti na vjernost novom bezbožnom poretku. Nakon pada carstva i povratka pape Pija VII., izmolio je obnovu samostana na Montelucu. Ondje je, shrvan bolešću koja ga je zahvatila tijekom propovijedanja na Božić, preminuo u miru 2. travnja 1815. godine.

Čuda

Nakon smrti oca Leopolda, na njegovu su se grobu na Montelucu počela događati brojna uslišanja i čudesna ozdravljenja koja su privlačila hodočasnike iz cijele Umbrije. U postupku beatifikacije Crkva je pomno ispitala i potvrdila dva čuda nagloga i trajnog tjelesnog ozdravljenja, što je omogućilo njegovo svečano proglašenje blaženim.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan blaženoga Leopolda iz Gaichea slavi se 2. travnja, na dan njegova prijelaza u vječnost. Papa Pio IX. priznao je 13. veljače 1855. njegove herojske kreposti proglasivši ga časnim slugom Božjim, a papa Lav XIII. proglasio ga je blaženim 12. ožujka 1893. godine. Njegovo tijelo počiva u crkvici samostana svetoga Franje na Montelucu kod Spoleta, u okruženju stoljetne svete šume. U umjetnosti se prikazuje u franjevačkom habitu s trnovom krunom na glavi, držeći raspelo u ruci, često s lancima oko pasa.

Isti dan, 2. travnja, slave se i