Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Sveti Franjo Paulski

Sveti Franjo Paulski
Klikni za povećanje
×
Sveti Franjo Paulski
Sveti Franjo Paulski. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PUSTINJAK

Sveti Franjo Paulski

Spomendan
2. travnja
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1507.

Život

Sveti Franjo Paulski rođen je 27. ožujka 1416. godine u Pauli u Kalabriji, u pobožnoj obitelji Giacoma Martolille i Vienne iz Fuscalda. Roditelji su ga izmolili u poodmakloj dobi po zagovoru svetoga Franje Asiškoga. Kada je kao novorođenče teško obolio od očne bolesti koja mu je prijetila sljepoćom, roditelji su se zavjetovali da će dječak provesti godinu dana u habitu svetoga Franje u franjevačkom samostanu ako ozdravi. Čim je ozdravio, s navršenih trinaest godina stupio je u samostan u San Marco Argentanu gdje je ispunio zavjet, pokazujući izvanrednu poniznost, poslušnost i duh molitve.

Nakon hodočašća u Asiz, Rim i Loreto, vratio se u rodnu Paulu te se povukao u potpunu pustinjačku samoću, najprije na očevu posjedu, a zatim u morskoj spilji gdje je proveo šest godina u postu i kontemplaciji. Godine 1435. pridružila su mu se prva braća pa je podigao tri ćelije i kapelicu, čime je položen temelj novoga reda. Uz dopuštenje nadbiskupa Cosenze, 1454. godine započela je gradnja velikoga samostana i crkve, u čemu su s velikim zanosom pomagali i siromasi i mjesno plemstvo.

Papa Siksto IV. odobrio je novu zajednicu 1474. godine pod imenom Pavlinski pustinjaci svetoga Franje Asiškoga, a papa Aleksandar VI. potvrdio je pravilo pod nazivom Red najmanjih (Ordo Minimorum). Braća su se obvezivala na vječnu nemrsnost, evanđeosko siromaštvo i radikalnu poniznost, nastojeći biti najmanji među svim redovnicima. Franjo je osnovao samostane diljem Kalabrije i Sicilije, utemeljio žensku granu te Treći red za svjetovnjake. Nije bio zaređen za svećenika, nego je ostao ponizni redovnik. Hrabro je opominjao moćnike svoga doba, pa i napuljskoga kralja, štiteći siromahe od ugnjetavanja.

Kada se francuski kralj Luj XI. teško razbolio, zatražio je od pape da mu pošalje slavnoga čudotvorca. Franjo je po izričitoj zapovijedi pape Siksta IV. otputovao u Francusku i stigao u dvorac Plessis-les-Tours. Premda kralja nije tjelesno ozdravio, priviknuo ga je na kršćansku poniznost i pripremio za svetu smrt. Nasljednici Karlo VIII. i Luj XII. zadržali su Franju kao duhovnoga savjetnika na dvoru i sagradili samostane za njegov red u Plessis-les-Toursu i Rimu. Posljednje dane proveo je u samoći. Na Veliki petak, 2. travnja 1507. godine, primio je svete sakramente i predao svoju dušu Gospodinu dok su mu braća čitala izvještaj o Muci po Ivanu.

Čuda

Sveti Franjo Paulski bio je jedan od najvećih čudotvoraca u povijesti Crkve. Udarcem štapa o stijenu izveo je izvor vode »Cucchiarella« kod samostana u Pauli. Kada je lađar Pietro Coloso odbio besplatno prevesti njega i braću preko Mesinskoga tjesnaca u Siciliju, Franjo je prostro svoj redovnički plašt po vodi, privezao kraj za štap kao jedro i čudesno preplovio tjesnac. Oživio je ubijeno janje Martinella koje su radnici bacili u užarenu peć, a iz zlatnika napuljskoga kralja, koje je prelomio rukom, potekla je krv ugnjetavanoga puka. Predvidio je pad Otranta pod Turke 1480. godine i njegovo skoro oslobođenje.

Nakon njegove smrti tijelo mu je ostalo posve neraspadnuto sve do 1562. godine, kada su kalvinistički hugenoti provalili u njegovu grobnicu u Plessis-les-Toursu i spalili tijelo, no sačuvane kosti katolici su razdijelili kao dragocjene relikvije.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Lav X. proglasio ga je svetim 1. svibnja 1519. godine. Spomendan mu se slavi 2. travnja, na dan njegova preminuća. Sveti Franjo Paulski proglašen je nebeskim zaštitnikom Kalabrije, talijanskih pomoraca i mornara, putnika na moru te zaštitnikom protiv kuge i očnih bolesti. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao starac s dugom sijedom bradom u habitu s kapuljačom, sa štapom u ruci te sa zrakastim štitom na kojemu stoji riječ »Charitas« (Ljubav).

Isti dan, 2. travnja, slave se i