Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Sveta Ivana Valoška

Sveta Ivana Valoška
Klikni za povećanje
×
Sveta Ivana Valoška
Sveta Ivana Valoška. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · KRALJICA I REDOVNICA

Sveta Ivana Valoška

Spomendan
4. veljače
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1505.

Život

Sveta Ivana Valoška rođena je 23. travnja 1464. godine u Nogent-le-Roiu kao kći francuskoga kralja Luja XI. i kraljice Šarlote Savojske. Od rođenja je bila tjelesno slabašna i deformirana, zbog čega ju je otac, razočaran što nije dobio snažna muškog nasljednika, udaljio s kraljevskoga dvora i povjerio na odgoj barunu Françoisu de Linièresu i njegovoj supruzi u dvorac Linières blizu Bourgesa. U osami seoske nastambe Ivana je pronašla utjehu u Bogu, razvivši nježnu pobožnost prema Presvetoj Djevici Mariji. Prema njezinu svjedočanstvu, još kao sedmogodišnja djevojčica primila je unutarnje nadahnuće da će jednoga dana osnovati redovničku zajednicu posvećenu Gospi. Primljena je i u Treći red svetoga Franje pod vodstvom gvardijana iz Amboisea.

Kralj Luj XI. sklopio je politički dogovor i 8. rujna 1476. godine prisilio dvanaestogodišnju Ivanu na brak s rođakom Lujem, orleanskim vojvodom. Vojvoda je otvoreno prezirao nametnutu suprugu, odbacivao je i javno vrijeđao. Unatoč poniženjima, Ivana je prema mužu pokazivala postojanu blagost i kršćansku odanost. Kada se vojvoda pobunio protiv krune i 1488. godine dopao zatočeništva u Bourgesu, Ivana je vjerno upravljala njegovim posjedima i svojim usrdnim zagovorom kod kraljevske obitelji izborila njegovo oslobođenje 1491. godine.

Kada je 1498. godine umro kralj Karlo VIII., orleanski vojvoda stupio je na francusko prijestolje kao Luj XII. Odmah je zatražio od Svete Stolice poništenje braka s Ivanom kako bi se oženio udovicom prethodnoga kralja, Anom od Bretanje, i pripojio njezino vojvodstvo. Na crkvenome sudu u Amboiseu kralj je iznio teške i uvredljive tvrdnje o Ivaninoj neplodnosti i nedostatku pristanka. Ivana je branila istinu i dostojanstvo braka dokle god je imalo nade, no kada je 17. prosinca 1498. godine proglašena ništavost njezina braka, prihvatila je presudu u tišini i evanđeoskoj poniznosti, zahvaljujući Bogu što je oslobođena kako bi se potpuno posvetila Njegovoj službi.

Dobivši na upravu vojvodstvo Berry, nastanila se u Bourgesu gdje se posvetila brizi za siromahe, bolesne i udovice. Uz pomoć franjevca fra Gabriela Marije Nicolasa osnovala je 1500. godine Red Navještenja Blažene Djevice Marije (anuncijanke), čije je pravilo potvrdio papa Aleksandar VI. 1502. godine. Redovnice su se posvetile nasljedovanju Marijinih evanđeoskih kreposti, molitvi i pokori. Na svetkovinu Duhova 1504. godine i sama je položila redovničke zavjete, noseći redovnički habit skriveno ispod skromne odjeće vojvotkinje. Neprestano je prinosila molitve za spasenje duša svoga oca, brata i bivšega supruga Luja XII. Preminula je u Bourgesu 4. veljače 1505. godine u četrdeset i prvoj godini života.

Čuda

Nakon njezine svete smrti zabilježena su brojna čudesna ozdravljenja bolesnika koji su se utjecali njezinu nebeskom zagovoru. Kada su hugenoti 27. svibnja 1562. godine tijekom vjerskih ratova opljačkali Bourges i provalili u njezin grob u samostanskoj crkvi, pronašli su njezino tijelo posve neraspadnuto i očuvano. U svom slijepom bijesu heretici su oskvrnuli grob i spalili njezine svete posmrtne ostatke, raspršivši pepeo.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Lav X. dopustio je 1514. godine njezinu redu moljenje posebnoga časoslova u njezinu čast. Papa Benedikt XIV. proglasio ju je blaženom 21. travnja 1742. godine i proširio njezino štovanje na cijelu Francusku. Papa Pio XII. svečano ju je kanonizirao 28. svibnja 1950. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu.

Njezin se liturgijski spomendan slavi 4. veljače. Apostolskim pismom pape Pavla VI. iz 1968. godine proglašena je glavnom zaštitnicom Trećega reda najmanje braće (minima) uz svetoga Franju Saleškoga. U umjetnosti se prikazuje s kraljevskom krunom pod nogama, u habitu s bijelim plaštem i škapularom te s raspelom i krunicom u rukama.

Isti dan, 4. veljače, slave se i