Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Sveti Alonso de Orozco

Sveti Alonso de Orozco
Klikni za povećanje
×
Sveti Alonso de Orozco
Sveti Alonso de Orozco. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER

Sveti Alonso de Orozco

Spomendan
19. rujna
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1591.

Život

Sveti Alonso de Orozco rođen je 17. listopada 1500. godine u plemićkoj obitelji u gradu Oropesi, u španjolskoj pokrajini Toledu. Njegov otac bio je upravitelj mjesnoga dvorca. Još kao dječak Alonso je započeo školovanje u mjestu Talavera de la Reina, a u katedrali u Toledu služio je kao pjevač, gdje je razvio duboku ljubav prema crkvenoj glazbi i svetom bogoslužju. U dobi od četrnaest godina roditelji su ga poslali na ugledno sveučilište u Salamanki. Upravo je ondje, u korizmi 1520. godine, slušao propovijed svetoga Tome Vilagentskoga o psalmu povratka iz egipatskoga ropstva, koja je snažno odjeknula u njegovu srcu i probudila redovnički poziv. Pod vodstvom meštra novaka Luisa de Montoye stupio je među augustince pustinjake, gdje je položio svečane zavjete 1523. godine, a za svećenika je zaređen 1527. godine.

Nakon ređenja povjerene su mu mnoge odgovorne službe u redu. Boravio je u samostanu u mjestu Medina del Campo, a potom je bio prior u Soriji, Sevilli i Granadi te vizitator andaluzijske provincije. U svim je službama prema sebi bio iznimno strog i pokornički nastrojen, a prema braći i povjerenim dušama pun očinskoga razumijevanja i blagosti. Godine 1542. u Sevilli je u snu primio viđenje u kojemu mu je Blažena Djevica Marija zapovjedila da piše duhovna djela, što je bio početak njegova bogatoga mističnog i književnog stvaralaštva. Vođen gorućom željom za naviještanjem evanđelja i mučeništvom, 1549. godine ukrcao se na brod za Meksiko kako bi se pridružio misionarima u Novom svijetu. No na Kanarskim otocima obolio je od teškoga oblika artritisa, pa su ga liječnici vratili u Španjolsku, gdje je postao prior samostana u Valladolidu.

Godine 1554. car Karlo Peti imenovao ga je kraljevskim propovjednikom, a kada se dvor 1561. godine preselio u Madrid, Alonso je pošao s dvorom. Iako je uživao velik ugled kod vladara i plemstva, odlučno je odbijao sve povlastice i raskoš dvorskoga života. Živio je u siromašnoj ćeliji madridskoga samostana San Felipe el Real, provodeći dane u poslušnosti, molitvi, dugotrajnom postu i tjelesnoj pokori. Pripisuje mu se nadahnuće duhovnoga programa za zdanje marijanskoga kolegija u Madridu, čije je oltarne slike kasnije izradio slikar El Greco. Sve slobodno vrijeme izvan obveza na dvoru i u samostanu posvećivao je posjećivanju bolesnika u bolnicama, utamničenika i siromaha, donoseći im utjehu i pomoć.

Potkraj kolovoza 1591. godine obuzeo ga je jak napadaj groznice. Za vrijeme teške bolesti u njegovoj skromnoj ćeliji posjetio ga je kralj Filip Drugi s kraljevskom obitelji. Okrijepljen svetim otajstvima, sveti Alonso de Orozco preminuo je u Madridu 19. rujna 1591. godine u devedeset i prvoj godini života, na glasu iznimne svetosti.

Čuda

Sveti Alonso de Orozco bio je obdaren osobitim nebeskim viđenjima i mističnim milostima, među kojima se ističe poruka Presvete Bogorodice koja ga je potaknula na pisanje duhovnih spisa. Njegov je zagovor pred Bogom bio potvrđen mnogim čudesnim ozdravljenjima. Prilikom postupka beatifikacije i kanonizacije Crkva je podrobno ispitala i potvrdila vjerodostojnost triju čudesnih ozdravljenja koja su se dogodila po njegovu zagovoru.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Alonsa de Orozca slavi se 19. rujna. Odmah nakon njegove smrti nepregledno je mnoštvo pohrlilo k njegovu odru kako bi dotaknulo tijelo i sačuvalo komadić njegova odijela. Njegovi posmrtni ostaci danas počivaju u crkvi sestara augustinki u Madridu. Papa Lav Trinaesti proglasio ga je blaženim 15. siječnja 1882. godine, a papa Ivan Pavao Drugi uvrstio ga je u popis svetaca 19. svibnja 2002. godine. U likovnoj umjetnosti prikazuje se u augustinskom habitu, često s perom u ruci, raspelom ili knjigom svojih spisa, zagledan u nebeska otajstva.

Isti dan, 19. rujna, slave se i