BLAŽENIK · BISKUP
Blaženi Pavao Burali
- Spomendan
- 17. lipnja
- Razdoblje
- 16. stoljeće
- Smrt
- 1578.
Život
Blaženi Pavao Burali, krsnoga imena Scipione, rođen je 1511. godine u Itriju blizu Gaete, u uglednoj obitelji Paola Buralija, carskoga i papinskoga diplomata podrijetlom iz Arezza, i majke Vittorije Olivares iz Barcelone. Odgojen u kršćanskom duhu i visokoj naobrazbi, u ranoj dobi stupio je na Sveučilište u Salernu, a potom je nastavio studij prava u Bologni, gdje mu je učitelj bio glasoviti profesor Ugo Boncompagni, kasniji papa Grgur XIII.
Nakon završetka pravnih studija Scipione je gotovo dva desetljeća uspješno djelovao kao odvjetnik i sudac u Napulju. Stekao je izniman ugled zbog svoje stručnosti, nepotkupljive pravednosti i kršćanske čestitosti, pa je u narodu prozvan princom napuljskoga odvjetništva. Osobito se istaknuo kao neustrašivi branitelj prava građana pred španjolskim namjesnicima. Godine 1548. imenovan je članom Kraljevskoga vijeća pri dvoru potkralja Pedra de Toleda, rješavajući najsloženija pravna i crkvena pitanja. Kada ga je 1555. godine papa Pavao IV. upoznao za vrijeme diplomatskoga poslanstva u Rimu i ponudio mu visoku službu pri rimskoj Roti, Scipione je to ponizno odbio, osjećajući sve veću privučenost skrovitome i strožem duhovnom životu.
Nakon smrti majke 1556. godine uvidio je ispraznost svjetovnih počasti te je napustio sjajnu pravničku karijeru. Njegov duhovni vođa, blaženi Ivan Marinoni, primio ga je 25. siječnja 1557. godine u novicijat Reda regularnih klerika zvanih teatinci u Napulju. Obukavši redovnički habit uzeo je ime Paolo, u spomen na svoga oca koji je u udovištvu također postao svećenik. Iako je želio ostati ponizni brat laik, poglavari su prepoznali njegove darove te je zaređen za svećenika 26. ožujka 1558. godine. Već 1560. godine izabran je za priora samostana San Paolo Maggiore u Napulju, a tu je službu obnašao u više navrata, prepoznavši i podržavši mladoga subrata svetoga Andriju Avellina. Djelovao je u rimskim komisijama za obnovu klera i neumorno radio na promicanju crkvene stege. Jedno od njegovih najvećih djela bilo je odlučno i uspješno posredovanje pred španjolskim kraljem Filipom II. kojim je spriječeno uvođenje španjolske inkvizicije u Napuljsko Kraljevstvo.
Odbijao je mnoge ponuđene biskupske stolice, no kada ga je papa sveti Pio V. pod prijetnjom grijeha obvezao na poslušnost, prihvatio je vodstvo biskupije u Piacenzi 1568. godine. Posvetio ga je kardinal Scipione Rebiba. U Piacenzi je odmah proveo tridentske obnove: sazvao je dijecezansku sinodu, otvorio sjemenište za odgoj svećenika pod upravom svetoga Andrije Avellina, podigao sirotište i osnovao samostan za zbrinjavanje obraćenih žena. Papa Pio V. uvrstio ga je u Kardinalski zbor 17. svibnja 1570. godine s naslovom crkve svete Pudencijane. Za vrijeme konklave 1572. godine smatran je jednim od najizglednijih kandidata za papu, uz snažnu podršku svetoga Karla Boromejskoga, no na kraju je izabran njegov negdašnji profesor Grgur XIII.
Godine 1576. papa ga je imenovao nadbiskupom Napulja. U rodnom se kraju ponovno posvetio pastirskoj obnovi, neumorno obilazeći župe i štiteći svoj puk. Nakon samo dvadeset i jednog mjeseca nadbiskupske službe, iscrpljen teškim radom i bolesnim stanjem, preminuo je sveto 17. lipnja 1578. godine u mjestu Torre del Greco u dobi od šezdeset i sedam godina, ostavivši za sobom glas svetosti koji je sveti Filip Neri nazvao bolnim gubitkom za čitavo kršćanstvo.
Štovanje i zaštitništvo
Blaženi Pavao Burali proglašen je blaženim po papi Klementu XIV. 1772. godine. Njegov liturgijski spomendan slavi se 17. lipnja, na dan njegova prijelaza u nebesku radost.
Njegovi zemni ostaci počivaju i izloženi su na štovanje u staklenoj urni u kapeli blaženoga Pavla Buralija u bazilici San Paolo Maggiore u Napulju. U umjetnosti se prikazuje u kardinalskom ili biskupskom ruhu uz teatinski habit, s raspelom u ruci, knjigom crkvenih zakona i modelom sjemeništa, s licem koje odražava ozbiljnost, postojanost i duboku sabranost.
Isti dan, 17. lipnja, slave se i
- Blaženi Petar Gambacorta, prezbiter 15. stoljeće
- Sveta Terezija Portugalska, redovnica 13. stoljeće
- Sveti Antid od Besançona, biskup i mučenik 5. stoljeće
- Sveti Avit od Châteauduna, opat 6. stoljeće
- Sveti Blast i Diogen, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Herve od Bretanje, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Hipatije Bitinijski, opat 5. stoljeće
- Sveti Nikandar i Marcijan, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Rainerije Scacceri iz Pise, hodočasnik 12. stoljeće
- Blaženi Filip Papon, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Isaur, Inocent, Feliks, Hermija, Peregrin i Bazilije, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Petar Đa, mučenik 19. stoljeće