SVETAC · PREZBITER I CRKVENI NAUČITELJ
Sveti Ivan od Križa
- Spomendan
- 14. prosinca
- Razdoblje
- 16. stoljeće
- Smrt
- 1591.
Crkveni naučiteljiOpći rimski kalendarSvećenici
Među najštovanijima: Najštovaniji na španjolskom području
Život
Sveti Ivan od Križa, obnovitelj karmelskoga reda i naučitelj mističnoga bogoslovlja, rođen je 24. lipnja 1542. godine u gradiću Fontiveros blizu Ávile u Staroj Kastiliji. Njegov otac Gonzalo de Yepes, podrijetlom iz plemićke toledske obitelji, bio je razbaštinjen jer se oženio siromašnom tkaljom svilom Katalinom Álvarez. Otac mu je rano umro, pa je udovica s djecom živjela u krajnjem siromaštvu, seleći se u potrazi za kruhom. Ivan je odrastao u Medina del Campu, gdje je pohađao školu za siromašne dječake i isusovački kolegij, a istodobno je sedam godina ponizno posluživao bolesnike u tamošnjoj bolnici. Već u ranoj mladosti provodio je strogu pokoru i njegovao neizmjernu ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji.
U veljači 1563. godine stupio je u karmelski samostan u Medini, uzevši redovničko ime Ivan od svetoga Matije. Poslan je na Sveučilište u Salamanki gdje je završio teološke i filozofske studije. Za svećenika je zaređen 1567. godine. Privučen čežnjom za dubljom osamom i strožim molitvenim životom, razmišljao je o prelasku u kartuzijanski red. No u jesen iste godine susreo je svetu Tereziju Avilsku, koja je došla u Medinu radi osnutka samostana i provodila obnovu karmelskoga reda. Prepoznavši u Ivanu izvanrednu duhovnu veličinu, sveta Terezija ga je nagovorila da ostane u redu i započne obnovu među muškom braćom prema izvornom, strogom pravilu.
Dana 28. studenoga 1568. godine u Duruelu, u jednoj siromašnoj seoskoj kućici, fra Ivan je s dvojicom drugova započeo život bosonogih karmelićana, uzevši ime Ivan od Križa. Postao je prvi učitelj novaka, udarivši duhovne temelje procvatu obnovljenoga Karmela. Sveta Terezija pozvala ga je 1572. godine u Ávilu za duhovnika i ispovjednika samostana Utjelovljenja, gdje je djelovao više od pet godina. Širenje reforme naišlo je na žestoko protivljenje neobnovljene braće. U noći 3. prosinca 1577. godine Ivan je uhićen i odveden u samostanski zatvor u Toledu. Više od devet mjeseci proveo je u mračnoj, tijesnoj i zagušljivoj samici, podvrgnut javnim bičevanjima, gladi i poniženjima. U toj tami i patnji Gospodin ga je obasjao najuzvišenijim mističnim utjehama, pa su u toj tamnici nastali njegovi najljepši duhovni stihovi. U kolovozu 1578. godine na čudesan je način uspio pobjeći iz zatvora.
Nakon bijega Ivan je obnašao odgovorne službe priora i provincijalnoga vikara u Andaluziji, osnivajući samostane u Baezi, Granadi i Segoviji. No kada su unutar reda nastali novi nesporazumi, Ivan se usprotivio krutim mjerama novoga vodstva te je branio prava redovnica. Zbog toga je lišen svih službi i poslan u osamljeni samostan La Peñuela u Andaluziji. Ondje se teško razbolio, pa je u rujnu 1591. godine premješten u samostan u Úbedi. Ondje je isprva trpio veliku hladnoću i prijekore tamošnjega priora, no sve je podnosio s ljubavlju, moleći Gospodina samo jednu milost: da trpi i bude prezren iz ljubavi prema Njemu. Pomiren sa svima, okružen subraćom koja je prepoznala njegovu svetost, preminuo je u Úbedi u ponoć između 13. i 14. prosinca 1591. godine, u četrdeset i devetoj godini života, izgovorivši na samrti: »U tvoje ruke, Gospodine, predajem duh svoj!«.
Ostavio je Crkvi neprocjenjiva djela mističnoga bogoslovlja i kršćanskoga pjesništva: Uspon na goru Karmel, Tamna noć duše, Duhovni spjev i Živi plamen ljubavi. U njima opisuje put duše kroz očišćenje osjetila i duha (tamnu noć) sve do preobražavajućega sjedinjenja s Presvetim Trojstvom na vrhu gore Božje.
Čuda
Sveti Ivan od Križa dvaput je u djetinjstvu čudesno spašen od utapanja i sigurne smrti po očitom zagovoru Blažene Djevice Marije. Njegov bijeg iz strogo čuvane tamnice u Toledu u kolovozu 1578. godine nosi biljeg čuda, jer se po noći spustio niz zidine s pomoću spletenih traka platna pod vodstvom nebeskoga svjetla. Nakon njegove smrti njegovo je tijelo ostalo posve neraspadnuto, šireći čudesan i neobičan miomiris. Mnogi svjedoci, počevši od njegova brata Francisca, zabilježili su neobičnu pojavu da su se u relikvijama svetoga Ivana od Križa promatračima čudesno ocrtavali likovi Krista na križu i Majke Božje.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svetoga Ivana od Križa svečano je preneseno u Segoviju 1593. godine, gdje i danas počiva neraspadnuto u samostanskoj crkvi bosonogih karmelićana, dok se manji dio relikvija čuva u Úbedi. Papa Klement X. proglasio ga je blaženim 25. siječnja 1675. godine, a papa Benedikt XIII. svečano ga je kanonizirao 27. prosinca 1726. godine. Papa Pio XI. proglasio ga je crkvenim naučiteljem 24. kolovoza 1926. godine s naslovom Doctor mysticus (Mistični naučitelj). Njegov liturgijski spomendan slavi se 14. prosinca. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u habitu bosonogih karmelićana sa smeđim škapularom i bijelim plaštem, kako u ruci drži teški drveni križ, s perom i knjigom svojih spisa, često s orlom kao simbolom uzvišenoga mističnoga nadahnuća ili obasjan božanskim svjetlom koje razgoni tamu noći. Sveti Ivan od Križa nebeski je zaštitnik mistika, kontemplativnih duša, pjesnika na španjolskom jeziku i bosonogih karmelićana.
Isti dan, 14. prosinca, slave se i
- Blažena Franciska Schervier, djevica 19. stoljeće
- Sveti Anđelo Napuljski, opat 6. stoljeće
- Sveti Nikazije od Reimsa, biskup i mučenik 5. stoljeće
- Sveti Nimatullah Kassab Al-Hardini, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Pompej od Pavije, biskup 3. stoljeće
- Sveti Tirs, Leucije, Kalinik i drugovi, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Venancije Fortunat, biskup 7. stoljeće
- Blaženi Bonaventura iz Pistoje, prezbiter 14. stoljeće
- Blaženi Protazije Cubells Minguell, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Drozida, mučenica 4. stoljeće
- Sveti Ares, Prom i Elija, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Folkuin od Thérouannea, biskup 9. stoljeće
- Sveti Heron, Atej, Izidor i Dioskor, mučenici 3. stoljeće