SVETAC · BISKUP
Sveti Venancije Fortunat
- Spomendan
- 14. prosinca
- Razdoblje
- 7. stoljeće
- Smrt
- 609.
Život
Sveti Venancije Honorije Klementijan Fortunat rođen je između 530. i 540. godine u sjevernoj Italiji, u okolici Trevisa. Vrhunsko klasično i književno obrazovanje u govorništvu i pravu stekao je u carskoj Ravenni. Nakon što je po zagovoru svetoga Martina Tourskoga bio čudesno izliječen od teške očne bolesti, Venancije se zavjetovao poći na hodočašće na svečev grob u Galiju. Oko 565. godine napustio je Ravennu, prešao Alpe i preko Rajnske oblasti, posjetivši Mainz, Trier, Köln i Metz, stigao u Pariz i naposljetku u Tours. Na grobu svetoga Martina u Toursu zahvalio je Bogu za ozdravljenje.
Iz Toursa se uputio u Poitiers, privučen glasom o svetosti bivše franačke kraljice svete Radegunde i njezina samostana Svetoga Križa. Taj je susret odredio ostatak njegova života. Venancije je ostao u Poitiersu, primio svećenički red i postao duhovni savjetnik, tješitelj i prijatelj svete Radegunde i opatice Agneze. Kada je bizantski car Justin 568. godine poslao samostanu u Poitiersu česticu Istinskoga križa Gospodinova, Fortunat je u čast toga svetog drva spjevao najuzvišenije himne kršćanstva, Vexilla Regis prodeunt (Naprijed idu stjegovi Kraljevi) i Pange lingua gloriosi proelium certaminis (Pjevaj, jeziku, pobjedu slave), koje je Crkva unijela u svoju trajnu liturgiju Velikoga tjedna.
Napisao je jedanaest knjiga pjesama, opsežan spjev o svetom Martinu u četiri knjige te prozne životopise mnogih svetaca, među kojima se ističu životi svetoga Hilarija, svetoga Germana Pariškoga i svete Radegunde. Pred kraj života, oko 600. godine, izabran je i posvećen za biskupa grada Poitiersa. Svojom je biskupskom mudrošću i krepošću vjerno upravljao Crkvom sve do svoje blažene smrti, koja je nastupila ubrzo nakon toga, početkom sedmoga stoljeća.
Štovanje i zaštitništvo
Katolička Crkva slavi spomendan svetoga Venancija Fortunata 14. prosinca, kako bilježi Rimski martirologij. Osobito se časti u biskupiji Poitiers u Francuskoj i u rodnom Venetu u Italiji. Njegovo se tijelo stoljećima častilo u crkvi svetoga Hilarija u Poitiersu. Zaštitnik je kršćanskih pjesnika, književnika i skladatelja crkvenih himana. U umjetnosti se prikazuje u biskupskom ornatu s mitrom i štapom, držeći u ruci knjigu svojih pjesama i križ.
Isti dan, 14. prosinca, slave se i
- Blažena Franciska Schervier, djevica 19. stoljeće
- Sveti Anđelo Napuljski, opat 6. stoljeće
- Sveti Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj 16. stoljeće
- Sveti Nikazije od Reimsa, biskup i mučenik 5. stoljeće
- Sveti Nimatullah Kassab Al-Hardini, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Pompej od Pavije, biskup 3. stoljeće
- Sveti Tirs, Leucije, Kalinik i drugovi, mučenici 3. stoljeće
- Blaženi Bonaventura iz Pistoje, prezbiter 14. stoljeće
- Blaženi Protazije Cubells Minguell, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Drozida, mučenica 4. stoljeće
- Sveti Ares, Prom i Elija, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Folkuin od Thérouannea, biskup 9. stoljeće
- Sveti Heron, Atej, Izidor i Dioskor, mučenici 3. stoljeće