SVETAC · BISKUP
Sveti Ivan Milostinjar
- Spomendan
- 11. studenoga
- Razdoblje
- 7. stoljeće
Život
Sveti Ivan Milostinjar rodio se u Amathusu na otoku Cipru sredinom šestoga stoljeća u obitelji namjesnika otoka Epifanija. U mladosti je bio oženjen i imao djecu, no nakon prerane smrti supruge i djece uvidio je prolaznost zemaljskoga života te se potpuno posvetio molitvi, askezi i služenju siromasima. Glas o njegovoj izvanrednoj svetosti i dobročinstvima stigao je do carskoga dvora u Carigradu, pa ga je car Heraklije na molbu aleksandrijskih vjernika pozvao na biskupsku službu. Oko 610. godine Ivan je posvećen za patrijarha Aleksandrije u Egiptu.
Čim je stupio na patrijarhijsku stolicu, zapovjedio je da se popišu svi njegovi gospodari, kako je s ljubavlju nazivao siromahe, te je preuzeo skrb nad više od sedam i pol tisuća nevoljnika. Sva crkvena dobra stavio je u službu ublažavanja bijede: podigao je brojne bolnice, prenoćišta, sirotišta i crkve te svakodnevno dijelio hranu i novac svima koji su tražili pomoć. Neprestano je poticao bogataše na dijeljenje milostinje, podsjećajući ih na prolaznost bogatstva i evanđeosku nagradu. Dvaput tjedno sjedio je pred vratima katedrale kako bi svatko, i najbjedniji prosjak, mogao slobodno doći k njemu i iznijeti svoju nevolju. Kada su Perzijanci 614. godine opustošili Jeruzalem, Ivan je slao brodove krcate hranom, zlatom i odjećom za pomoć prognanim kršćanima i obnovu svetinja.
Kada su perzijske čete zaprijetile i samoj Aleksandriji, Ivan se povukao na rodni Cipar kako bi u Carigradu zatražio carsku pomoć. Iscrpljen naporima i godinama, sveto je preminuo u svojemu rodnom gradu Amathusu na Cipru oko 619. godine.
Čuda
Sveti Ivan Milostinjar bio je za života proslavljen bezbrojnim djelima milosrđa i čudotvorstva. Predaja bilježi da su se patrijarhijske žitnice i riznice, premda svakodnevno potpuno pražnjene radi dijeljenja siromasima, na čudesan način uvijek iznova punile pšenicom i zlatom. Kada bi mu netko pristupio u prijevari i više puta tražio milostinju mijenjajući odjeću, Ivan bi mu svaki put iznova darovao pomoć, govoreći svojim slugama da je to možda sam Krist koji ga iskušava u liku prosjaka.
Štovanje i zaštitništvo
Glavni spomendan svetoga Ivana Milostinjara slavi se 11. studenoga, a u nekim se kalendarima spominje i 23. siječnja. Rimski martirologij bilježi njegov blaženi prijelaz u Amathusu na Cipru, slaveći ga kao aleksandrijskoga biskupa čuvena po milosrđu prema siromasima, koji je gradio bolnice i sirotišta te uložio svu snagu i crkvena dobra kako bi uklonio bijedu grada. Njegove su relikvije kasnije prenesene u Carigrad, potom u Budim, a danas njegovo tijelo počiva u katedrali svetoga Martina u Bratislavi, dok se dio relikvija časti u crkvi San Giovanni in Bragora u Veneciji. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ornatu s omoforom, držeći u ruci vrećicu s novcem ili kruh koji pruža prosjaku uz noge. Glavni je zaštitnik siromaha, dobrotvornih ustanova, bolničara i vitezova hospitalaca.
Isti dan, 11. studenoga, slave se i
- Blažena Alojzija Jadviga Kotowska, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Vincent Eugen Bossilkov, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Marina iz Omure, djevica i mučenica 17. stoljeće
- Sveti Bartolomej Mlađi od Grottaferrate, opat 11. stoljeće
- Sveti Bertuin od Malonnea, biskup i opat 7. stoljeće
- Sveti Martin od Toursa, biskup 4. stoljeće
- Sveti Mena, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Mena iz Samnija, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Teodor Studit, opat 9. stoljeće
- Sveti Veran od Vencea, biskup 5. stoljeće