SVETAC · OPAT
Sveti Amat od Remiremonta
- Spomendan
- 13. rujna
- Razdoblje
- 7. stoljeće
- Smrt
- 690.
Život
Sveti Amat od Remiremonta bio je kreposni prezbiter, pustinjak i opat koji je u sedmom stoljeću posvetio tlo Austrazije svojim strogim pokorničkim životom i monaškim utemeljenjima. Rođen je u uglednoj franačkoj plemićkoj obitelji u Grenoblu oko 560. godine. U ranoj mladosti stupio je u drevni samostan Saint-Maurice u Agaunumu u Švicarskoj, gdje je položio monaške zavjete i proveo više od trideset godina u dubokoj molitvi, strogom postu i poslušnosti. Zaređen je za svećenika, no njegova je duša težila za još većom samoćom.
Nakon što je živio kao pustinjak u stjenovitoj špilji, sveti ga je Eustazije, opat Luxeuila, privukao u svoju zajednicu. Amat je u Luxeuilu prigrlio Pravilo svetoga Kolumbana, ističući se među braćom izvanrednom askezom. Tijekom jednoga misionarskoga putovanja, Amat je susreo bogatoga franačkoga plemića Romarika na kraljevskom dvoru te ga je svojim propovijedanjem potaknuo na potpuno obraćenje. Romarik je razdijelio svoje imanje siromasima, stupio u samostan, a potom s Amatom pošao na svoje posjede u planinama Vogeza.
Ondje su na planini Habendum (kasnije prozvatoj Remiremont, Romarici Mons) oko 620. godine zajedno utemeljili glasoviti dvostruki samostan za monahe i redovnice pod strogim Pravilom svetoga Kolumbana i svetoga Benedikta. Amat je postavljen za prvoga opata te zajednice, kojom je upravljao s velikom duhovnom mudrošću i očinskom blagošću. Posljednje godine života proveo je u uskoj špilji u podnožju samostana u neprestanom postu, bdjenju i suzama. Nakon dugoga života ispunjena molitvom i pokorom, sveti je Amat u miru predao svoj duh Bogu 13. rujna 690. godine u Remiremontu.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen svetoga Amata prezbitera i opata 13. rujna, ističući njegovu glasovitu askezu, post i ljubav prema samoći te njegovo mudro upravljanje samostanom na brdu Habendum koji je podigao sa svetim Romarikom. Njegove su relikvije s velikom pobožnošću čuvane u opatijskoj crkvi u Remiremontu uz tijelo svetoga Romarika. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u monaškom habitu s kapuljačom i opatskim štapom, držeći u ruci knjigu Svetoga pisma i lubanju, simbol pokore, često u molitvi ispred planinske špilje. Zaštitnik je monaha, pustinjaka i pokajnika.
Isti dan, 13. rujna, slave se i
- Sveti Emilijan od Valencea, biskup 4. stoljeće
- Sveti Ivan Zlatousti, biskup i crkveni naučitelj 5. stoljeće
- Sveti Marcelin Kartaški, mučenik 5. stoljeće
- Sveti Maurilije od Angersa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Venerije s Tira, pustinjak 7. stoljeće
- Blažena Marija od Isusa López de Rivas, djevica 17. stoljeće
- Blaženi Aurelije Marija Villalón Acebrón, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Klaudije Dumonet, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Amat od Siona, biskup 6. stoljeće
- Sveti Julijan Ankirski, prezbiter i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Litorije od Toursa, biskup 4. stoljeće