SVETICA · OPATICA
Sveta Riktruda od Marchiennesa
- Spomendan
- 12. svibnja
- Razdoblje
- 7. stoljeće
- Smrt
- 687.
Život
Sveta Riktruda od Marchiennesa bila je kreposna plemkinja, supruga, majka četvero svetaca i uzorna opatica koja je posvetila tlo Galije u sedmom stoljeću. Rođena je oko 614. godine u pokrajini Gaskonji u uglednoj plemićkoj obitelji, odgojena u dubokoj kršćanskoj vjeri. Unatoč protivljenju rodbine, udala se za svetoga Adalbalda, uglednoga franačkoga plemića i velikaša na dvoru kralja Klodovika II., s kojim je sklopila uzoran kršćanski brak. Bog je njihov brak blagoslovio s četvero djece: Mauroidom, Klotsindom, Euzebijom i Adalsindom, koji se svi u Crkvi časte kao sveti.
Riktruda i Adalbald provodili su život u velikoj pobožnosti, djelima milosrđa prema siromasima i podupiranju Crkve. No njihovu je obiteljsku sreću prekinula tragedija kada su Adalbalda na putu u Gaskonju neprijatelji mučki ubili. Ostavši udovica s maloljetnom djecom, Riktruda je odbila mnogobrojne ponude za novi brak koje su dolazile čak i s kraljevskoga dvora.
Po savjetu svoga duhovnoga vođe, svetoga Amanda, biskupa Maastrichta, Riktruda je položila redovnički veo i odlučila svoj život u potpunosti posvetiti Bogu. Utemeljila je samostan u Marchiennesu u biskupiji Cambrai u Austraziji, gdje je stupila u redovništvo zajedno sa svojim kćerima. Izabrana za opaticu, upravljala je samostanom s iznimnom razboritošću, majčinskom blagošću i evanđeoskom strogošću. Provodila je dane u neprestanoj molitvi, postu i posluživanju potrebitih. Nakon dugotrajnoga i plodnoga redovničkoga služenja, sveta je Riktruda u miru usnula u Gospodinu 12. svibnja 688. godine u samostanu Marchiennes.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen svete Riktrude opatice 12. svibnja, ističući da je nakon nasilne smrti svoga supruga Adalbalda primila sveti veo po savjetu svetoga Amanda i uzorno upravljala redovnicama. Njezine su relikvije stoljećima s velikim poštovanjem čuvane u opatiji Marchiennes, kamo su vjernici hodočastili tražeći njezin nebeski zagovor. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u opatskom habitu s velom i štapom, držeći u ruci križ ili model samostana, često okružena sa svoje četvero svete djece. Zaštitnica je udovica, majki velikih obitelji i samostana u Flandriji.
Isti dan, 12. svibnja, slave se i
- Blažena Imelda Lambertini, djevica 14. stoljeće
- Blažena Ivana Portugalska, djevica 15. stoljeće
- Sveti Dominik od Calzade, prezbiter 12. stoljeće
- Sveti Epifanije Salaminski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Filip iz Agire, prezbiter 2. stoljeće
- Sveti German Carigradski, biskup 8. stoljeće
- Sveti Modoald od Triera, biskup 7. stoljeće
- Sveti Nerej i Ahilej, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Pankracije, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Ćiril i šest drugova, mučenici 4. stoljeće