SVETAC · PREZBITER I MONAH
Sveti Gal
- Spomendan
- 16. listopada
- Razdoblje
- 7. stoljeće
- Smrt
- 645.
Redovnici i redovniceSvećenici
Među najštovanijima: Najštovaniji na njemačkom području
Život
Sveti Gal rodio se u Irskoj oko sredine šestoga stoljeća. Još kao dječaka roditelji su ga povjerili na odgoj svetomu Kolumbanu u glasoviti samostan Bangor, gdje se Gal učvrstio u molitvi, strogom postu i poznavanju Svetoga pisma te položio monaške zavjete i primio svećenički red. Bio je jedan od dvanaestorice izabranih učenika koji su oko 585. godine pratili svetoga Kolumbana u Galiju, uloživši silan trud u podizanje i procvat opatija Annegray i Luxeuil u planinama Vogeza.
Kada je Kolumban 610. godine prognan iz Burgundije, Gal ga je vjerno pratio na plovidbi rijekom Rajnom sve do Bregenza na Bodenskom jezeru. Ondje je Gal, koji je dobro vladao germanskim jezikom, neumorno naviještao evanđelje poganskim Alemanima i rušio njihove idole. Međutim, kada je Kolumban 612. godine odlučio prijeći Alpe i poći u Italiju, Gal se zbog teške bolesti nije mogao pridružiti učitelju te je ostao u Švapskoj. Povukao se s nekolicinom drugova u divlju i šumovitu pustinju zapadno od Bregenza, uz izvore rijeke Steinach, gdje je započeo samotnički monaški život.
Odbio je ponudu da postane biskup Konstance, a kada su mu redovnici iz Luxeuila nakon smrti svetoga Eustazija ponudili opatsku službu u matičnom samostanu, Gal je u poniznosti odbio i tu čast, želeći ostati u svojoj šumskoj skrovitosti. Svojom je propoviješću, mudrošću i krepošću utvrdio kršćansku vjeru u tom kraju i poučio braću redovničkoj stegi. Tijekom jednoga posjeta Arbonu obolio je i preminuo u miru u Gospodinu 16. listopada oko 645. godine, doživivši gotovo stotinu godina.
Čuda
Sveti je Gal bio obdaren darom čudotvorstva i izgona nečistih duhova. Oslobodio je od teškoga demonskoga opsjednuća Fridiburgu, kćer vojvode Kunca i zaručnicu franačkoga kralja Sigeberta. Najpoznatije čudo iz njegova života govori o medvjedu u šumskoj pustinji uz rijeku Steinach: jedne noći, dok je svetac ložio vatru sa svojim suputnikom Hiltiboldom, iz šume je izašao golemi medvjed. Gal mu je mirno i s autoritetom zapovjedio da donese drva za ogrjev, što je životinja smjesta poslušala. Svetac mu je potom dao kruh i zapovjedio mu da više nikada ne nanese štetu ljudima ni stoci u tom kraju.
Štovanje i zaštitništvo
Katolička Crkva slavi spomendan svetoga Gala 16. listopada, kako bilježe drevni martirologiji. Na mjestu njegove pustinjačke ćelije i groba uz rijeku Steinach, sveti Otmar je u osmom stoljeću podigao glasovitu opatiju Sankt Gallen, koja je postala jedno od najvažnijih vjerskih, kulturnih i knjižnih središta srednjovjekovne Europe. Glavni je zaštitnik Švicarske, grada i kantona Sankt Gallen, te zaštitnik ptica, gusaka i pomoćnik protiv groznice. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao redovnik ili opat s monaškim štapom i knjigom, dok uz njegove noge stoji pitomi medvjed koji nosi cjepanicu drveta.
Isti dan, 16. listopada, slave se i
- Blaženi Anicet Kopliński i Josip Jankowski, prezbiteri i mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Gerard od Clairvauxa, opat 18. stoljeće
- Sveta Hedviga Šleska, redovnica 13. stoljeće
- Sveti Bertrand od Commingesa, biskup 12. stoljeće
- Sveti Elifije, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Gerard Majella, redovnik 18. stoljeće
- Sveti Longin, vojnik i mučenik 1. stoljeće
- Sveti Lul od Mainza, biskup 8. stoljeće
- Sveta Bonita, djevica 6. stoljeće
- Sveta Margareta Marija Alacoque, djevica 17. stoljeće
- Sveti Amand i Junijan, pustinjaci 6. stoljeće
- Sveti Anastazije od Clunyja, monah 11. stoljeće
- Sveti Gauderik, seljak 9. stoljeće
- Sveti Martinijan, Saturijan i dva brata, mučenici 5. stoljeće
- Sveti Mumolin od Noyona, biskup 7. stoljeće
- Sveti Vital iz Retza, pustinjak 8. stoljeće