SVETAC · BISKUP
Sveti Lovro od Canterburyja
- Spomendan
- 2. veljače
- Razdoblje
- 7. stoljeće
Život
Sveti Lovro bio je rimski redovnik koji je prigrlio monaški stalež u samostanu svetoga Andrije na brežuljku Celiju u Rimu. Bio je među onim izabranim učenicima koje je papa sveti Grgur Veliki 596. godine poslao u Englesku sa svetim Augustinom Canterburyjskim radi obraćenja Anglosasa. Nakon uspješnoga iskrcavanja u Kentu i krštenja kralja Etelberta, Augustin je poslao Lovru natrag u Rim kako bi papi donio radosnu vijest o obraćenju Engleza i predao važna pitanja o uređenju mlade Crkve. Vrativši se u Englesku s papinskim odgovorima i novim misionarima, Lovro je vjerno posluživao uz Augustina, koji ga je prije svoje smrti posvetio za biskupa i odredio za svoga nasljednika na stolici u Canterburyju.
Kao drugi nadbiskup Canterburyja od 604. godine, Lovro je neumorno radio na širenju evanđelja, nastojeći uspostaviti jedinstvo s keltskim biskupima u Škotskoj i Irskoj. Međutim, nakon smrti svetoga kralja Etelberta 616. godine, nastupila je strašna kušnja: njegov sin i nasljednik Edbald odbio je kršćanstvo i živio u sablazni, a progoni su prisilili biskupe Melita i Justa da prebjegnu u Galiju. Shrvan tugom, Lovro je u noći uoči planiranoga bijega ostao u molitvi na grobu svetih apostola Petra i Pavla u opatijskoj crkvi u Canterburyju. U viđenju mu se ukazao sveti Petar, strogo ga ukorio što napušta stado koje mu je povjereno te ga izbičevao po leđima. Ujutro je Lovro stupio pred kralja Edbalda, razgrnuo svoje haljine i pokazao rane od bičeva, objasnivši što je pretrpio za njegovu dušu. Potresen tim prizorom, kralj se obratio, odrekao se poganstva, otpustio nezakonitu ženu i primio sveto krštenje. Edbald je potom pozvao biskupe natrag i gradio crkve, a engleska je Crkva bila spašena. Lovro je preminuo u miru u Canterburyju 2. veljače 619. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Katolička Crkva slavi spomendan svetoga Lovre od Canterburyja 2. veljače. Njegovo je ime upisano u Rimski martirologij kao biskupa koji je nakon svetoga Augustina upravljao Crkvom i obratio kralja Edbalda na vjeru. Pokopan je u opatijskoj crkvi svetih Petra i Pavla, kasnijoj opatiji svetoga Augustina u Canterburyju. U umjetnosti se prikazuje u nadbiskupskom ruhu s palijem i štapom, držeći u ruci bič ili s ranama od bičevanja na leđima.
Isti dan, 2. veljače, slave se i
- Blažena Marija Dominika Mantovani, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Andrija Karlo Ferrari, biskup 20. stoljeće
- Blaženi Nikola Saggio iz Longobardija, redovnik 18. stoljeće
- Blaženi Stjepan Bellesini, prezbiter 19. stoljeće
- Sveta Ivana de Lestonnac, redovnica 17. stoljeće
- Sveta Katarina de' Ricci, djevica 16. stoljeće
- Sveta Marija Katarina Kasper, djevica 19. stoljeće
- Sveti Burhard od Würzburga, biskup 8. stoljeće
- Blaženi Petar Cambiani iz Ruffije, prezbiter i mučenik 14. stoljeće
- Blaženi Šimun Fidati iz Cascije, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Floskul od Orléansa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Ivan Teofan Vénard, prezbiter i mučenik 19. stoljeće