Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Andrija Karlo Ferrari

Blaženi Andrija Karlo Ferrari
Klikni za povećanje
×
Blaženi Andrija Karlo Ferrari
Blaženi Andrija Karlo Ferrari. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · BISKUP

Blaženi Andrija Karlo Ferrari

Spomendan
2. veljače
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1921.

Život

Blaženi Andrija Karlo Ferrari rodio se 13. kolovoza 1850. godine u mjestu Lalatta pokraj Palanzana u provinciji Parmi, kao najstariji od četvero djece postolara Giuseppea i majke Maddalene Longarini. Odrastao je u skromnom seoskom domu, a dvojica njegovih stričeva bili su cijenjeni svećenici. Nakon osnovnoga obrazovanja stupio je u sjemenište u Parmi te je za svećenika zaređen 20. prosinca 1873. godine. Svoju prvu svetu misu slavio je u marijanskom svetištu u Fontanellatu, prema kojemu je cijeloga života gajio duboku pobožnost.

Nakon kraćega pastoralnog rada u župama, postavljen je za vicerektora, a potom 1877. godine za rektora sjemeništa u Parmi, predajući matematiku, fiziku, dogmatiku i crkvenu povijest. Godine 1883. stekao je doktorat iz teologije, a 1885. godine objavio je glasoviti teološki priručnik koji je doživio brojna izdanja. Papa Leon XIII. imenovao ga je 1890. godine biskupom Guastalle, a već sljedeće godine premješten je na biskupsku stolicu u Como. Kao biskup istaknuo se temeljitim pastoralnim pohodima i brigom za kler.

U svibnju 1894. godine papa Leon XIII. uvrstio ga je u zbor kardinala te ga imenovao nadbiskupom Milana. Prigodom preuzimanja drevne milanske stolice uzeo je ime Karlo, želeći slijediti svetački primjer svetoga Karla Boromejskoga. U Milanu je razvio golemu pastoralnu djelatnost: četiri je puta osobno pohodio svih osam stotina župa svoje prostrane nadbiskupije, penjući se pješice i na mazgama u najzabačenija planinska sela. U središte svoga djelovanja stavio je vjeronaučnu poduku, uvođenje oratorija za dječake i djevojke u svakoj župi te promicanje socijalnoga nauka Crkve iz enciklike *Rerum novarum*. Svesrdno je podupirao osnivanje seoskih blagajni, katoličkih novina i sindikata te pripremao temelje za osnutak Katoličkoga sveučilišta.

Njegovo otvoreno djelovanje prema laicima i socijalnim pitanjima izazvalo je nerazumijevanje i sumnje u pojedinim krugovima, pa je u vrijeme antimodernističkih rasprava bio nepravedno optužen za popustljivost. Te teške kušnje i petogodišnje nerazumijevanje sa Svetom Stolicom podnio je u savršenoj poniznosti, poslušnosti i tišini, ne izrekavši nijednu riječ gorčine. Tijekom Prvoga svjetskoga rata sav se posvetio brizi za ranjenike, vojnike na bojišnici, ratnu siročad i zatvorenike.

U jesen 1920. godine obolio je od raka grla, izgubivši posve glas. Iz bolesničke je postelje nastavio pisati pisma i blagoslivljati puk, pretvarajući svoju patnju u neprestanu molitvu za svoje stado. Preminuo je u Milanu 2. veljače 1921. godine u sedamdeset i prvoj godini života, ispraćen suzama cijeloga grada.

Štovanje i zaštitništvo

Andriju Karla Ferrarija blaženim je proglasio papa Ivan Pavao II. 10. svibnja 1987. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan slavi se 2. veljače, na dan njegova rođenja za nebo. Njegovo časno tijelo počiva u kapeli Milanske katedrale, uz grobove svetih milanskih biskupa. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u kardinalskom ruhu s biskupskim štapom i križem u ruci, s izrazom blagosti i pastirske brižnosti.

Isti dan, 2. veljače, slave se i