BLAŽENIK · BISKUP
Blaženi Andrija Karlo Ferrari
- Spomendan
- 2. veljače
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1921.
Život
Blaženi Andrija Karlo Ferrari rodio se 13. kolovoza 1850. godine u mjestu Lalatta pokraj Palanzana u provinciji Parmi, kao najstariji od četvero djece postolara Giuseppea i majke Maddalene Longarini. Odrastao je u skromnom seoskom domu, a dvojica njegovih stričeva bili su cijenjeni svećenici. Nakon osnovnoga obrazovanja stupio je u sjemenište u Parmi te je za svećenika zaređen 20. prosinca 1873. godine. Svoju prvu svetu misu slavio je u marijanskom svetištu u Fontanellatu, prema kojemu je cijeloga života gajio duboku pobožnost.
Nakon kraćega pastoralnog rada u župama, postavljen je za vicerektora, a potom 1877. godine za rektora sjemeništa u Parmi, predajući matematiku, fiziku, dogmatiku i crkvenu povijest. Godine 1883. stekao je doktorat iz teologije, a 1885. godine objavio je glasoviti teološki priručnik koji je doživio brojna izdanja. Papa Leon XIII. imenovao ga je 1890. godine biskupom Guastalle, a već sljedeće godine premješten je na biskupsku stolicu u Como. Kao biskup istaknuo se temeljitim pastoralnim pohodima i brigom za kler.
U svibnju 1894. godine papa Leon XIII. uvrstio ga je u zbor kardinala te ga imenovao nadbiskupom Milana. Prigodom preuzimanja drevne milanske stolice uzeo je ime Karlo, želeći slijediti svetački primjer svetoga Karla Boromejskoga. U Milanu je razvio golemu pastoralnu djelatnost: četiri je puta osobno pohodio svih osam stotina župa svoje prostrane nadbiskupije, penjući se pješice i na mazgama u najzabačenija planinska sela. U središte svoga djelovanja stavio je vjeronaučnu poduku, uvođenje oratorija za dječake i djevojke u svakoj župi te promicanje socijalnoga nauka Crkve iz enciklike *Rerum novarum*. Svesrdno je podupirao osnivanje seoskih blagajni, katoličkih novina i sindikata te pripremao temelje za osnutak Katoličkoga sveučilišta.
Njegovo otvoreno djelovanje prema laicima i socijalnim pitanjima izazvalo je nerazumijevanje i sumnje u pojedinim krugovima, pa je u vrijeme antimodernističkih rasprava bio nepravedno optužen za popustljivost. Te teške kušnje i petogodišnje nerazumijevanje sa Svetom Stolicom podnio je u savršenoj poniznosti, poslušnosti i tišini, ne izrekavši nijednu riječ gorčine. Tijekom Prvoga svjetskoga rata sav se posvetio brizi za ranjenike, vojnike na bojišnici, ratnu siročad i zatvorenike.
U jesen 1920. godine obolio je od raka grla, izgubivši posve glas. Iz bolesničke je postelje nastavio pisati pisma i blagoslivljati puk, pretvarajući svoju patnju u neprestanu molitvu za svoje stado. Preminuo je u Milanu 2. veljače 1921. godine u sedamdeset i prvoj godini života, ispraćen suzama cijeloga grada.
Štovanje i zaštitništvo
Andriju Karla Ferrarija blaženim je proglasio papa Ivan Pavao II. 10. svibnja 1987. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan slavi se 2. veljače, na dan njegova rođenja za nebo. Njegovo časno tijelo počiva u kapeli Milanske katedrale, uz grobove svetih milanskih biskupa. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u kardinalskom ruhu s biskupskim štapom i križem u ruci, s izrazom blagosti i pastirske brižnosti.
Isti dan, 2. veljače, slave se i
- Blažena Marija Dominika Mantovani, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Nikola Saggio iz Longobardija, redovnik 18. stoljeće
- Blaženi Stjepan Bellesini, prezbiter 19. stoljeće
- Sveta Ivana de Lestonnac, redovnica 17. stoljeće
- Sveta Katarina de' Ricci, djevica 16. stoljeće
- Sveta Marija Katarina Kasper, djevica 19. stoljeće
- Sveti Burhard od Würzburga, biskup 8. stoljeće
- Blaženi Petar Cambiani iz Ruffije, prezbiter i mučenik 14. stoljeće
- Blaženi Šimun Fidati iz Cascije, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Floskul od Orléansa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Ivan Teofan Vénard, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Lovro od Canterburyja, biskup 7. stoljeće