Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blažena Marija Kandida od Euharistije Barba

Blažena Marija Kandida od Euharistije Barba
Klikni za povećanje
×
Blažena Marija Kandida od Euharistije Barba
Blažena Marija Kandida od Euharistije Barba. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Marija Kandida od Euharistije Barba

Spomendan
12. lipnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1949.

Život

Blažena Marija Kandida od Euharistije, krsnim imenom Maria Barba, rođena je 16. siječnja 1884. godine u Catanzaru u Kalabriji, kao deseto od dvanaestero djece suca prizivnoga suda Pietra Barbe i majke Giovanne rođene Flora. Roditelji su bili podrijetlom iz Palerma, kamo se obitelj trajno vratila kada su Mariji bile dvije godine. Prvu svetu pričest primila je 3. travnja 1894. godine, i od toga je dana u njezinu srcu planula neizmjerna ljubav prema Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, što je sama nazvala »pozivom za euharistiju«. U petnaestoj godini, razmatrajući pred slikom Presvetoga Srca Isusova, doživjela je snažno nutarnje preobraženje i odlučila svoj život posvetiti Bogu u klauzuri.

Njezini roditelji i braća, premda praktični vjernici, oštro su se usprotivili njezinu redovničkom pozivu želeći je udati. Nakon očeve smrti 1904. godine braća su postala još neumoljivija, zabranjujući joj čak i samostalan odlazak u crkvu. Marija je punih dvadeset godina podnosila to teško protivljenje u potpunoj poslušnosti, strpljivosti i tihoj molitvi, čitajući spise svete Male Terezije i crpeći snagu iz duhovne pričesti. Tek nakon smrti majke i uz potporu palermskoga nadbiskupa kardinala Alessandra Lualdija, 25. rujna 1919. godine stupila je u samostan bosonogih karmelićanki u Ragusi na Siciliji.

Redovnički habit obukla je 16. travnja 1920. godine uzevši ime Marija Kandida od Euharistije. Prve zavjete položila je 1921., a svečane doživotne 23. travnja 1924. godine. Već u studenome 1924. godine izabrana je za prioru samostana u Ragusi te je tu službu, uz kratak prekid, obnašala sve do 1947. godine. Majka Kandida obnovila je u samostanu izvorni duh svete Terezije Avilske i svetoga Ivana od Križa. Sate i sate provodila je u klanjanju pred svetohraništem, a osobito je svakoga četvrtka od 23 do 24 sata bdjela pred Presvetim Sakramentom. Pod njezinim vodstvom samostan se toliko razvio da je utemeljila novi Karmel u Sirakuzi te pomogla povratak otaca karmelićana na Siciliju.

Na svetkovinu Tijelova 1933. godine, na poticaj duhovnika, započela je pisati svoje glasovito djelo »Euharistijski razgovori«, koje predstavlja vrhunac njezina mističnoga iskustva. Za nju je euharistija bila hrana, škola kreposti i najtješnje sjedinjenje s Kristom pod majčinskim okriljem Marijinim. Godine 1947. oboljela je od tumora na jetri. Sve je teške bolove podnosila u tihoj radosti, sjedinjujući se s Kristovom žrtvom. Preminula je u miru u Karmelu u Ragusi na samu svetkovinu Presvetoga Trojstva, 12. lipnja 1949. godine, u šezdeset i šestoj godini života.

Čuda

Svetost majke Marije Kandide bila je posvjedočena mnogim mističnim milostima i ozdravljenjima. U samoj noći njezina preminuća sestra Marguerite-Marie od Presvetog Sakramenta iznenada je potpuno ozdravila od teškoga i dugotrajnog ekcema na desnoj nozi, koji su liječnici godinama smatrali neizlječivim.

Za postupak njezine beatifikacije Crkva je pomno ispitala i potvrdila čudesno ozdravljenje koje se dogodilo po njezinu zagovoru. Liječnička komisija potvrdila je da je trenutno, potpuno i trajno ozdravljenje bolesnika od teške i smrtonosne bolesti bilo medicinski posve neobjašnjivo, a teolozi i kardinali Svete Stolice potvrdili su da je posrijedi pravo čudo Božje milosti izmoljeno po zagovoru blažene Marije Kandide.

Štovanje i zaštitništvo

Postupak za beatifikaciju otvoren je u Ragusi 1956. godine pod vodstvom biskupa Francesca Pennisija. Papa Ivan Pavao II. potvrdio je junački stupanj njezinih kršćanskih kreposti 18. prosinca 2000. godine, proglasivši je časnom službenicom Božjom. Isti ju je papa svečano proglasio blaženom 21. ožujka 2004. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu, istaknuvši je kao autentičnu mističarku euharistije.

Njezini zemaljski ostaci počivaju u crkvi samostana bosonogih karmelićanki u Ragusi na Siciliji. Njezin se liturgijski spomendan u Općem rimskom martirologiju slavi 12. lipnja, dok ga karmelski red slavi 14. lipnja. U umjetnosti se prikazuje u smeđem karmelićanskom habitu s bijelim plaštem i velom, s pogledom upravljenim prema pokaznici s Presvetim Sakramentom ili s perom u ruci dok piše o euharistijskim otajstvima.

Isti dan, 12. lipnja, slave se i