Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Izidor Bakanja

Blaženi Izidor Bakanja
Klikni za povećanje
×
Blaženi Izidor Bakanja
Blaženi Izidor Bakanja. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · MUČENIK

Blaženi Izidor Bakanja

Spomendan
15. kolovoza
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1909.

Život

Blaženi Izidor Bakanja rođen je oko 1885. godine u selu Bokendela na sjeveru tadašnjega Belgijskoga Konga, današnje Demokratske Republike Kongo, u obitelji plemena Boangi iz naroda Mongo. Od rane mladosti radio je kao zidar i poljodjelski radnik. U susretu s misionarima trapistima u župi svetoga Eugena upoznao je kršćansku vjeru te je primio sakrament svetoga krštenja 6. svibnja 1906. godine. Na dan krštenja primio je smeđi škapular Gospe Karmelske, koji je s velikom pobožnošću i ponosom nosio na svojim prsima sve do kraja života.

Mladi je Izidor bio blag, pošten i savjestan radnik koji je svaki slobodni trenutak koristio kako bi svoje radne kolege poučavao u katekizmu i molitvi krunice. Kasnije se zaposlio kao poslužitelj kod gospodina Reyndersa, službenika belgijske kolonijalne tvrtke za proizvodnju kaučuka SAB u Busiri. Kada je Reynders premješten u Ikili, Izidor je pošao s njim.

Međutim, upravitelj tamošnje plantaže, Van Cauter, bio je ogorčeni protivnik kršćanstva i misionara, optužujući Crkvu da brani prava domorodaca protiv kolonijalnoga izrabljivanja. Vidjevši da Izidor nosi karmelski škapular na golim prsima dok radi i da poučava druge radnike molitvi, Van Cauter mu je zapovjedio da smjesta skine škapular i prestane govoriti o Kristu. Izidor je to mirno i odlučno odbio, rekavši da je škapular znak njegove vjernosti Bogu i Gospi.

Zbog toga ga je upravitelj dao nekoliko puta okrutno išibati, no mladić nije popustio. Razjareni Van Cauter mu je jednoga dana osobno strgnuo škapular s vrata, bacio ga na tlo i zapovjedio da mu se dade više od stotinu udaraca bičem od slonove kože s oštrim čavlima na vrhu. Izidorovo je tijelo bilo pretvoreno u živu ranu, a kosti su mu bile ogoljene. Onesviještenoga su ga bacili u tamnicu i okovali u lance, ostavivši ga danima bez hrane i vode.

Kada je saznao da u inspekciju stiže nadzornik tvrtke, Van Cauter je pokušao sakriti izranjavanoga mladića u drugo selo. Tijekom prijevoza Izidor se uspio izvući iz vozila i sakriti u gustišu, gdje ga je pronašao jedan prolaznik i doveo do nadzornika Dörpinghausa. Nadzornik se zgrozio nad strašnim gnojnim ranama koje su već zahvatile muhe i crvi te ga je odmah dao prevesti na liječenje u Busiru.

Međutim, bilo je prekasno jer je već nastupila smrtonosna sepsa. Misionari trapisti posjetili su ga 24. srpnja kako bi mu podijelili bolesničko pomazanje i popudbinu. Na upit oca oprašta li svome mučitelju, Izidor je svetački odgovorio: »Oče, nisam ljutit. Bijelac me udario, to je njegova stvar. Ja mu opraštam i molit ću za njega na nebu«. Nakon mjesec dana teških patnji, okružen kršćanskom zajednicom, preminuo je na samu svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza 1909. godine, u dvadeset i četvrtoj godini života.

Štovanje i zaštitništvo

Izidora Bakanju blaženim je proglasio papa Ivan Pavao II. 24. travnja 1994. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu tijekom Sinode biskupa o Africi. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 15. kolovoza, na dan njegova mučeničkoga prijelaza u vječnost, dok ga karmelski red časti 12. kolovoza. Godine 1917. njegovi su posmrtni ostaci svečano preneseni u crkvu Bezgrješnoga Začeća u Bokoteu. Prikazuje se u liku mladoga afričkoga radnika s karmelskim škapularom na prsima, krunicom u ruci i mučeničkom palmom.

Isti dan, 15. kolovoza, slave se i