Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Sveti Pio X.

Sveti Pio X.
Klikni za povećanje
×
Sveti Pio X.
Sveti Pio X.. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PAPA

Sveti Pio X.

Spomendan
21. kolovoza
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1914.

Život

Sveti Pio X. (Giuseppe Melchiorre Sarto) rođen je 2. lipnja 1835. u selu Riese pokraj Trevisa u Venetu, kao drugo od desetero djece u siromašnoj obitelji Giovannija Battiste Sarta, općinskoga poslužitelja, i Margarite Sanson, seoske krojačice. Djetinjstvo je proveo u skromnosti, pješačeći svakoga dana kilometrima bos do gimnazije u Castelfrancu Venetu kako bi uštedio cipele. Primivši tonzuru 1850. godine, zahvaljujući stipendiji venecijanskoga patrijarha Jacopa Monica stupio je u bogosloviju u Padovi, gdje je s odličnim uspjehom dovršio filozofske i teološke studije. Za svećenika ga je 1858. zaredio biskup Trevisa Giovanni Antonio Farina. Devet je godina služio kao kapelan u Tombolu, gdje je neumorno poučavao vjeronauk, organizirao noćnu školu za odrasle i proučavao djela svetoga Tome Akvinskoga i crkveno pravo.

Godine 1867. imenovan je župnikom u Salzanu, gdje se istaknuo brigom za siromahe, obnovom crkve i nesebičnim dvorjenjem oboljelih od kolere. Godine 1875. postao je kanonik stolne crkve u Trevisu, duhovnik i rektor sjemeništa te generalni vikar. Papa Lav XIII. imenovao ga je 10. studenoga 1884. biskupom Mantove, tada vrlo zahtjevne i podijeljene biskupije. Ondje je biskup Sarto svu snagu uložio u obnovu sjemeništa, osobno predavao dogmatsko i moralno bogoslovlje, njegovao gregorijansko pjevanje i poticao izradu jednostavnoga pučkog katekizma. U lipnju 1893. papa Lav XIII. imenovao ga je kardinalom i patrijarhom Venecije. Zbog protivljenja talijanske vlade morao je čekati osamnaest mjeseci na preuzimanje službe, no u Veneciji je ubrzo osvojio srca puka svojom jednostavnošću, pomaganjem radnicima, osnivanjem seoskih blagajni i promicanjem euharistijskoga života.

Nakon smrti Lava XIII., u konklavi u kolovozu 1903., uslijed veta austro-ugarskoga cara protiv kardinala Rampolle, kardinali su izabrali patrijarha Sarta, koji je 4. kolovoza 1903. izabran za papu i uzeo ime Pio X. Jedan od njegovih prvih poteza bilo je ukidanje svakoga svjetovnog veta pri izboru papa. Za geslo svoga pontifikata uzeo je riječi svetoga Pavla: »Obnoviti sve u Kristu« (Ef 1,10da se provede punina vremena: uglaviti u Kristu sve - na nebesima i na zemlji.). Kao vrhovni svećenik vodio je Crkvu s apostolskom snagom i evanđeoskom jednostavnošću. Dekretima Sacra Tridentina Synodus (1905.) i Quam singulari (1910.) potaknuo je vjernike na čestu i svakodnevnu svetu pričest te snizio dob za primanje prve svete pričesti djece na dob rasuđivanja, nazvavši djecu anđelima oltara. Motuproprijem o svetoj glazbi iz 1903. obnovio je dostojanstvo liturgije i vratio gregorijanski koral u crkve. Sastavio je glasoviti Katekizam Pija X. za temeljitu vjersku pouku puka, pokrenuo veliku kodifikaciju Zakonika kanonskoga prava te preustrojio Rimsku kuriju. Enciklikom Pascendi Dominici gregis (1907.) i dekretom Lamentabili odlučno se suprotstavio modernizmu, braneći cjelovitost katoličke vjere i objavljene istine.

Živio je u siromaštvu u apostolskoj palači, pomažući unesrećenima u potresu u Messini 1908. i primajući u Vatikan stotine prognanika. Slomljena srca pred neizbježnim užasima Prvoga svjetskog rata koji je upravo izbijao, sveti je papa uzdahnuo: »Rado bih dao svoj život samo da spriječim ovaj strašni rat!« Preminuo je sveto 20. kolovoza 1914. u Rimu.

Čuda

Sveti Pio X. bio je obdaren darom ozdravljanja i proroštva još za vrijeme svoga zemaljskoga života. Mnogi su bolesnici ozdravljali samo dodirom njegove papinske haljine ili njegovim blagoslovom na javnim audijencijama. Za njegovu beatifikaciju i kanonizaciju ispitana su i potvrđena čudesna ozdravljenja, među kojima je bilo potpuno ozdravljenje časne sestre Marie-Françoise Piergallini od teškoga raka želuca i sestre Benedette De Maria od tuberkuloze kostiju, koja su se dogodila nakon žarkih molitava i polaganja relikvija svetoga pape.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo svetoga Pija X. počiva neraspadnuto u bazilici svetoga Petra u Rimu, ispod oltara u kapeli Veličanja, odjeveno u papinsko ruho s brončanom maskom na licu, gdje mu hodočaste vjernici iz cijeloga svijeta. Papa Pio XII. proglasio ga je blaženim 3. lipnja 1951., a svetim 29. svibnja 1954. godine. Njegov se liturgijski spomendan slavi 21. kolovoza. U umjetnosti se prikazuje u bijelome papinskom ruhu s križem oko vrata, s knjigom katekizma u ruci ili uz euharistijsku pokaznicu i djecu prvopričesnike. Zaštitnik je prvopričesnika.

Isti dan, 21. kolovoza, slave se i