SVETAC · PAPA
Sveti Pio X.
- Spomendan
- 21. kolovoza
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1914.
Među najštovanijima: Najštovaniji na engleskom području, Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na poljskom području, Najštovaniji na portugalskom području, Najštovaniji na slovenskom području
Život
Sveti Pio X. (Giuseppe Melchiorre Sarto) rođen je 2. lipnja 1835. u selu Riese pokraj Trevisa u Venetu, kao drugo od desetero djece u siromašnoj obitelji Giovannija Battiste Sarta, općinskoga poslužitelja, i Margarite Sanson, seoske krojačice. Djetinjstvo je proveo u skromnosti, pješačeći svakoga dana kilometrima bos do gimnazije u Castelfrancu Venetu kako bi uštedio cipele. Primivši tonzuru 1850. godine, zahvaljujući stipendiji venecijanskoga patrijarha Jacopa Monica stupio je u bogosloviju u Padovi, gdje je s odličnim uspjehom dovršio filozofske i teološke studije. Za svećenika ga je 1858. zaredio biskup Trevisa Giovanni Antonio Farina. Devet je godina služio kao kapelan u Tombolu, gdje je neumorno poučavao vjeronauk, organizirao noćnu školu za odrasle i proučavao djela svetoga Tome Akvinskoga i crkveno pravo.
Godine 1867. imenovan je župnikom u Salzanu, gdje se istaknuo brigom za siromahe, obnovom crkve i nesebičnim dvorjenjem oboljelih od kolere. Godine 1875. postao je kanonik stolne crkve u Trevisu, duhovnik i rektor sjemeništa te generalni vikar. Papa Lav XIII. imenovao ga je 10. studenoga 1884. biskupom Mantove, tada vrlo zahtjevne i podijeljene biskupije. Ondje je biskup Sarto svu snagu uložio u obnovu sjemeništa, osobno predavao dogmatsko i moralno bogoslovlje, njegovao gregorijansko pjevanje i poticao izradu jednostavnoga pučkog katekizma. U lipnju 1893. papa Lav XIII. imenovao ga je kardinalom i patrijarhom Venecije. Zbog protivljenja talijanske vlade morao je čekati osamnaest mjeseci na preuzimanje službe, no u Veneciji je ubrzo osvojio srca puka svojom jednostavnošću, pomaganjem radnicima, osnivanjem seoskih blagajni i promicanjem euharistijskoga života.
Nakon smrti Lava XIII., u konklavi u kolovozu 1903., uslijed veta austro-ugarskoga cara protiv kardinala Rampolle, kardinali su izabrali patrijarha Sarta, koji je 4. kolovoza 1903. izabran za papu i uzeo ime Pio X. Jedan od njegovih prvih poteza bilo je ukidanje svakoga svjetovnog veta pri izboru papa. Za geslo svoga pontifikata uzeo je riječi svetoga Pavla: »Obnoviti sve u Kristu« (Ef 1,10da se provede punina vremena: uglaviti u Kristu sve - na nebesima i na zemlji.). Kao vrhovni svećenik vodio je Crkvu s apostolskom snagom i evanđeoskom jednostavnošću. Dekretima Sacra Tridentina Synodus (1905.) i Quam singulari (1910.) potaknuo je vjernike na čestu i svakodnevnu svetu pričest te snizio dob za primanje prve svete pričesti djece na dob rasuđivanja, nazvavši djecu anđelima oltara. Motuproprijem o svetoj glazbi iz 1903. obnovio je dostojanstvo liturgije i vratio gregorijanski koral u crkve. Sastavio je glasoviti Katekizam Pija X. za temeljitu vjersku pouku puka, pokrenuo veliku kodifikaciju Zakonika kanonskoga prava te preustrojio Rimsku kuriju. Enciklikom Pascendi Dominici gregis (1907.) i dekretom Lamentabili odlučno se suprotstavio modernizmu, braneći cjelovitost katoličke vjere i objavljene istine.
Živio je u siromaštvu u apostolskoj palači, pomažući unesrećenima u potresu u Messini 1908. i primajući u Vatikan stotine prognanika. Slomljena srca pred neizbježnim užasima Prvoga svjetskog rata koji je upravo izbijao, sveti je papa uzdahnuo: »Rado bih dao svoj život samo da spriječim ovaj strašni rat!« Preminuo je sveto 20. kolovoza 1914. u Rimu.
Čuda
Sveti Pio X. bio je obdaren darom ozdravljanja i proroštva još za vrijeme svoga zemaljskoga života. Mnogi su bolesnici ozdravljali samo dodirom njegove papinske haljine ili njegovim blagoslovom na javnim audijencijama. Za njegovu beatifikaciju i kanonizaciju ispitana su i potvrđena čudesna ozdravljenja, među kojima je bilo potpuno ozdravljenje časne sestre Marie-Françoise Piergallini od teškoga raka želuca i sestre Benedette De Maria od tuberkuloze kostiju, koja su se dogodila nakon žarkih molitava i polaganja relikvija svetoga pape.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svetoga Pija X. počiva neraspadnuto u bazilici svetoga Petra u Rimu, ispod oltara u kapeli Veličanja, odjeveno u papinsko ruho s brončanom maskom na licu, gdje mu hodočaste vjernici iz cijeloga svijeta. Papa Pio XII. proglasio ga je blaženim 3. lipnja 1951., a svetim 29. svibnja 1954. godine. Njegov se liturgijski spomendan slavi 21. kolovoza. U umjetnosti se prikazuje u bijelome papinskom ruhu s križem oko vrata, s knjigom katekizma u ruci ili uz euharistijsku pokaznicu i djecu prvopričesnike. Zaštitnik je prvopričesnika.
Isti dan, 21. kolovoza, slave se i
- Blažena Viktorija Rasoamanarivo, udovica 19. stoljeće
- Blaženi Salvador Estrugo Solves, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Kirijaka Rimska, udovica 3. stoljeće
- Sveti Euprepije od Verone, biskup 3. stoljeće
- Sveti Josip Đặng Đình Viên, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Kvadrat od Utike, biskup i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Luksorije sa Sardinije, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Privat od Mendea, biskup i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Sidonije Apolinar, biskup 5. stoljeće
- Blaženi Bruno Zembol, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Rajmund Peiró Victori, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Basa i njezina tri sina Teogonije, Agapije i Pist, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Agatonik, Zotik i drugi, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Bernard, Marija i Milost, mučenici 17. stoljeće