Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Sveti Benedikt Menni

Sveti Benedikt Menni
Klikni za povećanje
×
Sveti Benedikt Menni
Sveti Benedikt Menni. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER

Sveti Benedikt Menni

Spomendan
24. travnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1914.

Život

Sveti Benedikt Menni (Benedetto Menni), krsnim imenom Angelo Ercole Menni Figini, rođen je u Milanu 11. ožujka 1841. godine, kao peto od petnaestero djece Luigija Mennija i Luise Figini. Odgojen u duboko pobožnoj kršćanskoj obitelji u kojoj se svakodnevno molila krunica, dječak je rano usvojio ljubav prema siromasima i Presvetoj Djevici Mariji. U mladosti se zaposlio kao bankovni činovnik, no kada su od njega zatražili da krivotvori poslovne spise, odbio je sudjelovati u nepoštenju i smjesta napustio službu. Kada su u lipnju 1859. u Milano počeli stizati brojni ranjenici iz krvave bitke kod Magente, devetnaestogodišnji se Angelo dragovoljno prijavio za nosača ranjenika i bolničara na željezničkom kolodvoru. Gledajući strašne patnje stradalnika, donio je čvrstu odluku da sav svoj život posveti bolesnima i patnicima.

Dana 1. svibnja 1860. stupio je u Red hospitalaca svetoga Ivana od Boga (milosrdne braće). Prve zavjete položio je 1864., uzevši redovničko ime brat Benedikt. Filozofske i teološke studije završio je u Lodiju i Rimu, a za svećenika je zaređen 14. listopada 1866. godine. Sljedeće godine papa Pio IX. povjerio je dvadesetšestogodišnjem ocu Benediktu iznimno težak zadatak: poći u Španjolsku i ondje obnoviti Red milosrdne braće, koji je bio posve uništen protucrkvenim zakonima iz 1835. i 1836. godine. Papa ga je ohrabrio riječima: »Idi u Španjolsku, sine moj, s blagoslovom neba; obnovi Red u samoj njegovoj kolijevci!«

Otac Benedikt stigao je u Španjolsku bez materijalnih sredstava i ne znajući jezika, usred političkih nemira i građanskih sukoba karlističkih ratova. Već 1867. u Barceloni je osnovao malo sklonište za siromašnu i bolesnu djecu, a potom je 1877. u Ciempozuelosu pokraj Madrida podigao suvremenu psihijatrijsku bolnicu, uvodeći posve nove metode liječenja duševnih bolesnika. U vremenu kada su duševni bolesnici bili odbačeni, zatvarani u lance i smatrani prokletima, otac Menni učio je braću i bolničare: »Gledajte u njima samoga Krista; njegujte ih kao djecu, ali ih poštujte kao osobe!« U Granadi je 1878. upoznao dvije pobožne žene, Maríju Josefu Recio i Maríju Angustias Giménez, s kojima je 31. svibnja 1881. u Ciempozuelosu utemeljio žensku redovničku zajednicu: Sestre bolničarke Presvetoga Srca Isusova, posvećene njezi duševnih bolesnica i napuštene djece.

Njegovo se milosrdno djelo nezaustavljivo širilo po Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj i Meksiku, gdje je osnovao na desetke bolnica, domova za stare i nemoćne te ustanova za djecu pogođenu dječjom paralizom. Četiri je puta biran za provincijala u Španjolskoj, a 1911. papa Pio X. imenovao ga je generalnim poglavarom cijeloga Reda milosrdne braće. Zbog lažnih optužbi i nerazumijevanja pojedinaca unutar i izvan reda, otac Benedikt ponizno se odrekao službe 1912. godine, prihvaćajući poniženja u duhu križa. Posljednje je godine proveo pogođen moždanim udarom i bolešću u Dinanu u Francuskoj, gdje je blago preminuo u Gospodinu 24. travnja 1914. godine.

Čuda

Svetost oca Benedikta Mennija bila je potvrđena brojnim milostima za života i nakon smrti. U postupku beatifikacije Sveta Stolica i liječnička komisija potvrdili su čudesno ozdravljenje koje se dogodilo po njegovu zagovoru, a za njegovu kanonizaciju ispitano je i priznato drugo veliko čudo po njegovu zagovoru 1999. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Posmrtni ostaci svetoga Benedikta Mennija svečano su preneseni iz Francuske u Španjolsku te s velikim poštovanjem počivaju u kapeli bolnice u Ciempozuelosu pokraj Madrida, u blizini matične kuće sestara bolničarki. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 23. lipnja 1985., a svetim 21. studenoga 1999. u bazilici svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan slavi se 24. travnja. Prikazuje se u crnom redovničkom odijelu hospitalaca svetoga Ivana od Boga, s raspelom na prsima ili okružen bolesnicima i djecom s poteškoćama u razvoju.

Isti dan, 24. travnja, slave se i