SVETAC · BISKUP
Sveti Grgur Elvirski
- Spomendan
- 24. travnja
- Razdoblje
- 4. stoljeće
- Smrt
- 400.
Život
Sveti Grgur Elvirski, prozvani Betički po svojoj rodnoj španjolskoj pokrajini Betici, bio je istaknuti biskup grada Elvire (drevne Iliberide) u četvrtom stoljeću. Kao pastir Crkve posvjedočen je od 375. godine, no njegova revnost za očuvanje pravovjerja započela je znatno ranije. Nakon što je ostarjeli biskup Ozije iz Córdobe 357. godine pod carskim pritiskom potpisao drugu sirmijsku formulu, Grgur se nepokolebljivo uzdignuo kao beskompromisni branitelj Nicejskoga simbola vjere na Pirinejskom poluotoku.
Na crkvenom saboru u Riminiju 359. godine Grgur je odlučno ustao u obranu istobitnosti Sina s Ocem, odbacivši sve dvoznačne formule koje su pogodovale arijancima. Odbio je svako crkveno zajedništvo s arijanskim predvodnicima, biskupima Ursacijem i Valensom, zastupajući stajalište da se klerici koji su svojevoljno pristali uz arijanstvo ne mogu vraćati na svoje biskupske i svećeničke službe bez obzira na njihovo naknadno kajanje. Zbog takve nepopustljivosti postao je blizak biskupu Luciferu iz Calarisa (Cagliarija) te je nakon njegove smrti 370. ili 371. godine bio prepoznat kao predvodnik pravovjernih kršćana koji su odbijali svaki kompromis s krivovjerjem.
Unatoč teškim borbama za vjeru, Grgur je razvio plodnu teološku i spisateljsku djelatnost. Sveti Jeronim u svom djelu O uglednim muževima svjedoči da je Grgur sve do duboke starosti pisao razne rasprave jednostavnim i pristupačnim jezikom te da je sastavio izvrsnu knjigu O vjeri (De Fide), hvaleći njegovu pravovjernost i jasnoću nauka. Pripisuju mu se i brojne homilije o Svetom pismu te teološki spisi protiv arijanaca i o Presvetom Trojstvu. Njegovo pastoralno djelovanje bilo je posvećeno izgradnji povjerenoga stada u istini evanđelja. Preminuo je u dubokoj starosti oko 392. godine u Elviri.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Grgura Elvirskoga slavi se 24. travnja, kako navodi Rimski martirologij. Crkva u Španjolskoj od davnina ga časti kao jednoga od svojih najsvjetlijih ranih crkvenih otaca i nepokolebljivih stupova pravovjerja. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ornatu s mitrom na glavi i štapom u ruci, držeći otvorenu knjigu sa spisom O vjeri, sa svitkom na kojemu je ispisan tekst Nicejskoga vjerovanja. Zaštitnik je teologa, biskupa, branitelja pravovjernoga katoličkog nauka i biskupija u Andaluziji.
Isti dan, 24. travnja, slave se i
- Blažena Marija Elizabeta Hesselblad, djevica 20. stoljeće
- Sveta Marija od svete Eufrazije Pelletier, djevica 19. stoljeće
- Svete Marija Kleofina i Saloma, učenice Gospodinove 1. stoljeće
- Sveti Aleksandar Lionski, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Antim Nikomedijski, biskup, i drugovi, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Benedikt Menni, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Egbert od Ripona, prezbiter i redovnik 8. stoljeće
- Sveti Fidelis iz Sigmaringena, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Melit od Canterburyja, biskup 7. stoljeće
- Sveti Wilfrid od Yorka, biskup 8. stoljeće
- Sveti Deodat iz Bloisa, đakon i opat 6. stoljeće
- Sveti Vilim Firmatus, pustinjak 11. stoljeće