SVETAC · BISKUP I CRKVENI NAUČITELJ
Sveti Grgur Nazijanski
- Spomendan
- 25. siječnja
- Razdoblje
- 4. stoljeće
- Smrt
- 389.
Život
Sveti Grgur Nazijanski, prozvani Teolog, crkveni naučitelj i jedan od trojice velikih kapadocijskih otaca, rođen je u Arijanzu blizu Nazijanza u Kapadociji oko 325. godine. Bio je sin biskupa Grgura Starijega i svete None. Odgajan u dubokoj pobožnosti, visoko se obrazovao u Cezareji Kapadocijskoj, gdje je započelo njegovo neraskidivo duhovno prijateljstvo sa svetim Bazilijem Velikim, potom u Cezareji Palestinskoj, Aleksandriji te naposljetku u Ateni, gdje je punih deset godina studirao retoriku i filozofiju.
Vrativši se u domovinu 356. godine, posvetio se askezi i molitvi te se pridružio svetom Baziliju u samostanu na rijeci Iris u Pontu, gdje su zajedno radili na sastavljanju monaških pravila i proučavanju Svetoga pisma. Na nagovor oca biskupa primio je svećenički red 361. godine, a povodom toga napisao je glasoviti spis o uzvišenosti i odgovornosti svećeništva. Godine 372. sveti ga je Bazilije posvetio za biskupa Sasime, no Grgur se ondje nikada nije nastanio zbog političkih sukoba, nego je služio kao pomoćnik svome ostarjelom ocu u Nazijanzu. Nakon smrti roditelja povukao se u samostan u Seleukiji.
Godine 379. malobrojna katolička zajednica u Carigradu pozvala ga je da stane na njezino čelo, budući da je carska prijestolnica desetljećima bila pod vlašću arijanaca. Grgur je započeo svoju misiju u skromnoj kapeli Anastazije (Uskrsnuća), gdje je održao pet glasovitih Teoloških govora u obranu Nicejskoga vjerovanja o Presvetom Trojstvu, zadobivši naslov Teolog, koji je u tradiciji nosio samo apostol Ivan. Dolaskom cara Teodozija 380. godine Crkvi su vraćene bazilike, a Grgur je svečano ustoličen u bazilici Svete Mudrosti.
Godine 381. predsjedao je Prvom carigradskom saboru nakon smrti svetoga Meletija. No zbog zavisti pojedinih biskupa i prigovora oko njegova biskupskoga premještaja, Grgur se dragovoljno odrekao carigradske stolice radi mira u Crkvi. Vratio se u svoj rodni Arijanz, gdje je proveo posljednje godine života u molitvi, pisanju pjesama i teoloških spisa, preminuvši u Gospodinu 389. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan preminuća svetoga Grgura Nazijanskoga slavi se 25. siječnja, dok se njegov glavni spomen u Rimokatoličkoj Crkvi slavi 2. siječnja zajedno sa svetim Bazilijem Velikim. Njegove su svete relikvije prenesene u Carigrad, a u doba križarskih ratova u Rim, gdje su počivale u bazilici svetoga Petra, sve dok ih papa Ivan Pavao II. 2004. godine nije vratio carigradskom patrijarhatu. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ornatu s omoforom, držeći u ruci pero i knjigu svojih teoloških djela. Zaštitnik je teologa, pjesnika, govornika i kršćanskoga jedinstva.
Isti dan, 25. siječnja, slave se i
- Blažena Arkanđela Girlani, djevica i opatica 15. stoljeće
- Blažena Marija Antonija Grillo, redovnica 19. stoljeće
- Blaženi Antun Migliorati, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Antun Świadek, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Emanuel Domingo y Sol, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Henrik Suzo, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Agilej Kartaški, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Ananija Damaščanski, učenik Gospodinov 1. stoljeće
- Sveti Artema iz Pozzuolija, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Bretanion od Tomisa, biskup 4. stoljeće
- Sveti Palemon, anahoret 4. stoljeće
- Sveti Popon od Stavelota, opat 11. stoljeće
- Sveti Prejekt, biskup, i Amarin, mučenici 7. stoljeće