Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 11. stoljeće › Životopisi › Sveti Popon od Stavelota

Sveti Popon od Stavelota
Klikni za povećanje
×
Sveti Popon od Stavelota
Sveti Popon od Stavelota. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · OPAT

Sveti Popon od Stavelota

Spomendan
25. siječnja
Razdoblje
11. stoljeće
Smrt
1048.

Život

Sveti Popon rođen je 977. godine u flandrijskoj plemićkoj obitelji Tizekina i Adalwifa. Oko 1000. godine poduzeo je pobožno hodočašće u Svetu zemlju, a zatim i na grobove apostola u Rim. Spremao se za brak s plemkinjom, no jedne noći na putu iznad njegove glave buknuo je čudesan plamen, a njegovo je koplje zasjalo blistavim svjetlom, što je shvatio kao poziv Duha Svetoga da se posveti redovništvu. Godine 1005. stupio je u samostan Saint-Thierry u Reimsu.

Ubrzo ga je opat Rikard iz Saint-Vannea uzeo za suradnika u provođenju clunyjevske reforme. Popon je postao prior u samostanu Saint-Vaast kod Arrasa, gdje je vratio oteta samostanska imanja, a 1020. godine car Henrik II. imenovao ga je opatom carskih opatija Stavelot i Malmedy u Belgiji. Car Konrad II. povjerio mu je nadzor nad nizom carskih samostana u Njemačkoj, uključujući Trier, Echternach, Sankt Gallen i Hersfeld, kako bi u njih uveo redovničku stegu. Osobno je provodio najstrožu askezu i pokoru. Preminuo je u Marchiennesu 25. siječnja 1048. godine, dok je putovao radi obnove samostana, a pokopan je uz veliko mnoštvo puka u Stavelotu.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Popona slavi se 25. siječnja. Njegov grob u opatiji Stavelot postao je mjesto hodočašća, a štuje se u Belgiji i Njemačkoj kao veliki promicatelj monaške stege i clunyjevske obnove. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao benediktinski opat s pastirskim štapom i kopljem iz kojega izbija plamen.

Isti dan, 25. siječnja, slave se i