SVETAC · OPAT
Sveti Gvido od Pompoze
- Spomendan
- 31. ožujka
- Razdoblje
- 11. stoljeće
- Smrt
- 1046.
Život
Sveti Gvido rođen je u Italiji te je u mladosti napustio svjetovni život kako bi se posvetio Bogu u monaškom redu. Postao je opat slavnoga samostana u Pomposi, smještenoga na ušću rijeke Po u blizini Ferrare.
Pod njegovim mudrim vodstvom samostanska zajednica doživjela je izniman procvat; privukao je mnogobrojne učenike željne spasenja i temeljito obnovio samostanska zdanja. Iznad svega brinuo se za ljepotu božanskoga kulta, svečano pjevanje i neprestanu kontemplaciju. Željan dublje sabranosti, često se povlačio u samoću kako bi bio posve sjedinjen s Gospodinom. Preminuo je u Borgo San Donninu (današnjem Fidenzi) kod Parme 31. ožujka 1046. godine, dok je putovao prema caru.
Štovanje i zaštitništvo
Njegov spomendan slavi se 31. ožujka. Njegovo se tijelo čuva u crkvi svetoga Ivana Evanđelista u Parmi, a njegovo se ime s poštovanjem spominje u čitavoj Emiliji. Sveti Gvido se štuje kao uzor monaškoga predstojnika i zaštitnik crkvenoga pjevanja i glazbe. Prikazuje se u benediktinskom opatskom habitu sa štapom i knjigom.
Isti dan, 31. ožujka, slave se i
- Blažena Natalija Tułasiewicz, mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Kristofor Robinson, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveta Balbina Rimska, djevica i mučenica 2. stoljeće
- Sveti Agilolf od Kölna, biskup 8. stoljeće
- Sveti Benjamin Perzijski, đakon i mučenik 5. stoljeće
- Blažena Ivana Tuluška, djevica 15. stoljeće
- Blaženi Bonaventura iz Forlìja, prezbiter 14. stoljeće