SVETAC · KRALJ I MUČENIK
Sveti Knut IV. Danski
- Spomendan
- 10. srpnja
- Razdoblje
- 11. stoljeće
- Smrt
- 1086.
Život
Sveti Knut IV. rodio se u Danskoj kao sin kralja Svena II.. Oko 1080. godine izabran je za kralja Danske nakon smrti svoga brata Harolda. Bio je snažan i pravedan vladar koji je suzbio nasilje i piratstvo na sjevernim morima te priveo kršćanskoj vjeri narode Kurlandije i Livonije. Oženio se Elftom, kćeri flandrijskoga grofa Roberta, s kojom je dobio sina Karla, kasnijega blaženoga Karla Dobroga. Kao kršćanski kralj svim se srcem brinuo za dobrobit naroda i napredak Crkve. Proširio je bogoštovlje u svome kraljevstvu, unaprijedio materijalni i duhovni položaj svećenstva te utemeljio i bogato obdario katedrale u Lundu i Odenseu. Katedrali u Roskildeu darovao je vlastitu kraljevsku krunu.
Njegov osobni život odlikovao se strogom pokorom i ustrajnom molitvom. Kada su se pojedini pobunjeni velikaši i podanici podigli protiv njega zbog uvođenja crkvenih zakona i poreza, Knut se sklonio na otok Fyn u grad Odense. Ondje se u crkvi svetoga Albana pripremio za smrt primivši svete sakramente i oprostivši svojim neprijateljima. Pobunjenici su opkolili crkvu te su 10. srpnja 1086. godine ubili kralja Knuta pred oltarom, zajedno s njegovim bratom Benediktom i sedamnaestoricom vjernih pratitelja. Knut je položio život kao neustrašivi branitelj Crkve i pravednosti.
Čuda
Nakon njegova mučeništva zemlju je pogodila glad, što je narod prepoznao kao Božju opomenu zbog ubojstva pravednoga kralja. Na njegovu su se grobu u Odenseu počela događati mnoga čudesna ozdravljenja i uslišanja, koja su posvjedočila njegovu svetost pred Bogom.
Štovanje i zaštitništvo
Kralj Knut IV. kanoniziran je 1101. godine po nalogu pape Paskala II., postavši prvi svetac Danske. Njegove svete relikvije počivaju u kripti katedrale svetoga Knuta u Odenseu. Njegov se spomendan u općem Rimskom martirologiju slavi na dan prijenosa relikvija 10. srpnja, dok se u Danskoj časti i 19. siječnja. Glavni je nebeski zaštitnik kraljevine Danske. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u kraljevskom ruhu s krunom i žezlom, držeći u ruci koplje ili strijele, oružje kojim je podnio mučeništvo za Krista.
Isti dan, 10. srpnja, slave se i
- Blaženi Emanuel Ruiz i sedam drugova, prezbiteri i redovnici, te Franjo, Abdel Mooti i Rafael Massabki, mučenici 19. stoljeće
- Sveta Amalberga od Temsea, djevica 8. stoljeće
- Svete Rufina i Sekunda, mučenice 3. stoljeće
- Sveti Antun Nguyễn Hữu Quỳnh i Petar Nguyễn Khắc Tự, vjeroučitelji i mučenici 19. stoljeće
- Sveti Apolonije Sardski, mučenik 3. stoljeće
- Blažena Marija Gertruda de Ripert d'Alauzin i Agneza de Romillon, djevice i mučenice 18. stoljeće
- Svete Anatolija i Viktorija, mučenice 3. stoljeće
- Sveti Bianor i Silvan, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Feliks, Filip, Vital, Marcijal, Aleksandar, Silan i Januarije, mučenici 2. stoljeće
- Sveti Januarije i Marin, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Leontije, Mauricije, Daniel, Antun, Anicet, Sisinije i drugovi, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Paskarije od Nantesa, biskup 7. stoljeće
- Sveti Petar Vincioli, prezbiter i opat 11. stoljeće