Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 11. stoljeće › Spomen › Sveti Emerik (Henrik)

SVETAC · KRALJEVIĆ

Sveti Emerik (Henrik)

Spomendan
4. studenoga
Razdoblje
11. stoljeće

Život

Sveti Emerik (Henrik) rodio se početkom jedanaestoga stoljeća u Stolnom Biogradu kao sin prvoga ugarskog kralja svetoga Stjepana i blažene Gizele Bavarske. Otac mu je povjerio odgoj svetomu Gerardu Sagredu, koji je mladoga kraljevića poučio u kršćanskoj mudrosti, dubokoj pobožnosti i vladarskim krepostima. Sam kralj Stjepan napisao je za Emerika znamenite Savjete, potičući ga na očuvanje katoličke vjere, poniznost, pravednost i zaštitu Crkve.

Emerik se odlikovao iznimnom čistoćom duše te se zavjetovao Bogu na trajno djevičanstvo, koje je u dogovoru sa svojom suprugom vjerno očuvao i u braku. Bio je nada kršćanskoga naroda i nasljednik prijestolja koji je trebao nastaviti očevo djelo pokrštavanja Ugarske. No, providnost Božja odredila je drugačije: 2. rujna 1031. godine, tijekom lova, mladoga je princa napao i usmrtio divlji vepar. Prerano preminuvši, sveti je mladić u nedužnosti predao svoju čistu dušu Bogu.

Štovanje i zaštitništvo

Svetim ga je proglasio papa Grgur VII. 1083. godine, istoga dana kada i njegova oca Stjepana. Spomendan svetoga Emerika slavi se 4. studenoga, a u nekim se kalendarima spominje i na dan smrti, 2. rujna. Njegovo tijelo počiva u bazilici u Stolnom Biogradu. Zaštitnik je katoličke mladeži, studenata i sjemeništaraca. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao mladi kraljević u kneževskom ruhu s krunom, držeći u ruci bijeli ljiljan, simbol djevičanske čistoće.

Isti dan, 4. studenoga, slave se i