Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blažena Jelena Enselmini

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Jelena Enselmini

Spomendan
4. studenoga
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1231.

Život

Blažena Jelena Enselmini rodila se 1207. godine u Padovi, u staroj i uglednoj plemićkoj obitelji koja je u to vrijeme bila znatno osiromašila. Njezini su roditelji pripadali rodu Enselmini, gospodarima mjesta Caselle de' Ruffi. O njezinu ranom djetinjstvu sačuvano je malo podataka, no poznato je da je bila djevojčica izrazite skromnosti, krotkosti i unutarnje sabranosti. Prijelomni trenutak njezina života dogodio se oko 1220. godine, kada je u Padovu došao sveti Franjo Asiški, vrativši se sa svoga putovanja po Istoku. Slušajući vatrene i evanđeoske riječi asiškoga Siromaška na gradskim trgovima, mlada je Jelena osjetila da je njezino srce neopozivo osvojeno za Krista.

Kada je sveti Franjo u obližnjem selu Arcella utemeljio mali samostan za siromašne gospođe (klarise), Jelena je već u svojoj trinaestoj godini zatražila prijem u zajednicu. Prema drevnoj predaji, siromašni pokornički habit primila je iz ruku samoga svetog Franje. U samostanu je provela više od desetljeća živeći u punoj strogosti pravila svete Klare, koje je propisivalo trajni post, strogu klauzuru, cjelodnevnu šutnju, odricanje od svakoga posjeda i naporan fizički rad. Premda je bila iznimno krhke tjelesne građe i neprestano pobolijevala, Jelena je sve samostanske tegobe podnosila s radosnim i vedrim duhom, ne izustivši nikada riječ tužbe.

Početkom 1230. godine zahvatila ju je teška i mučna bolest. Započelo je dugotrajnim napadajima groznice i nesanicom, a ubrzo je uslijedila gotovo potpuna tjelesna oduzetost. U posljednjim godinama života Jelena je potpuno izgubila vid i dar govora, no zadržala je bistrinu uma i neizmjernu duhovnu snagu. Prikovana uz skromni slamnati ležaj, svoje je patnje sjedinjavala s mukom Isusovom, a kretnjama i znakovima ruku svjedočila je o nebeskim viđenjima koja su joj krijepila dušu. U tim teškim kušnjama duhovno ju je tješio, ispovijedao i hrabrio sam sveti Antun Padovanski, koji je boravio u obližnjem samostanu. Nakon dugih petnaest mjeseci potpunoga nepokretnog ležanja na slamarici, blažena je djevica blago preminula u Gospodinu u samostanu Arcella 4. studenoga 1231. godine, u dvadeset i četvrtoj godini života.

Čuda

Gospodin je blaženu Jelenu obdario izvanrednim mističnim darom dugotrajnoga potpunog posta od zemaljske hrane, tako da se mjesecima hranila isključivo primanjem Presvete Euharistije. Nakon njezina preminuća njezino je tijelo ostalo posve netaknuto i neraspadnuto kroz dugo vrijeme, zračeći čudesnom svježinom i nebeskim miomirom. Na njezinu grobu u Arcelli odmah su zabilježena brojna čudesna ozdravljenja bolesnika koji su joj se utjecali u zagovor.

Štovanje i zaštitništvo

Franjevački red i vjerni puk Padove počeli su častiti Jelenu kao sveticu odmah nakon njezine smrti. Slikar Giusto de' Menabuoi naslikao ju je na freskama u krstionici padovanske katedrale kao suzaštitnicu grada. Papa Eugen IV. dodijelio je 1443. godine oprost svima koji pomognu obnovu samostana u Arcelli, koji se u narodu već tada nazivao samostanom svete Jelene izvan zidina. Na molbu padovanskoga biskupa Grgura Barbariga, pape Inocenta XII. i rimskih vlasti, papa Inocent XII. svečano je potvrdio njezino štovanje 29. listopada 1695. godine, uvrstivši je među blaženice. Njezino tijelo danas počiva u staklenome relikvijaru u svetištu Arcella u Padovi. U Rimskom martirologiju njezin se liturgijski spomendan slavi 4. studenoga. Prikazuje se u habitu klarisa s velom, u bolesničkoj postelji pred raspelom. Zaštitnica je bolesnika prikovanih za postelju, nijemih i onih koji trpe od teških tjelesnih uzetosti.

Isti dan, 4. studenoga, slave se i