Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blažena Ingrid Elofsdotter

BLAŽENICA · REDOVNICA

Blažena Ingrid Elofsdotter

Spomendan
2. rujna
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1282.

Život

Blažena Ingrid Elofsdotter rodila se u Skänningeu u švedskoj pokrajini Östergötland u prvoj polovici trinaestoga stoljeća, u uglednoj i utjecajnoj plemićkoj obitelji. Odgojena u kršćanskoj vjeri, u ranoj mladosti stupila je u brak s plemićem po imenu Sigge. Kada joj je suprug preminuo, Ingrid je u srcu osjetila poziv da svoj udovički stalež i sva svoja dobra posve posveti Gospodinu.

Zajedno sa svojom sestrom Kristinom i skupinom pobožnih žena pošla je na veliko hodočašće: pješice su obišle grob svetoga apostola Jakova u Santiago de Composteli, posjetile svetišta u Rimu te hodočastile na sveta mjesta Kristova otkupiteljskog djela u Svetu zemlju, u Jeruzalem. Nakon povratka u Švedsku, pod duhovnim vodstvom učenoga dominikanca Petra Dačkoga, prigrlila je redovnički način života.

Uz novčanu i materijalnu pomoć svoje braće, među kojima je bio i vitez Ivan Elofsson, Ingrid je u rodnome Skänningeu započela gradnju ženskoga samostana. Nakon što je dobila dopuštenje Svete Stolice, 15. kolovoza 1281. godine, na svetkovinu Velike Gospe, u nazočnosti švedskoga kralja Magnusa III. i crkvenih dostojanstvenika, svečano je otvoren samostan svetoga Martina. Ingrid je s drugaricama obukla dominikanski habit i položila redovničke zavjete, postavši prva dominikanka u Švedskoj i prva priora novoga samostana. U toj je službi provela posljednju godinu života u molitvi, strogome postu i bratskoj ljubavi. Preminula je u Gospodinu u Skänningeu, 2. rujna 1282. godine.

Čuda

Blažena Ingrid bila je poznata po dubokome mističnom iskustvu i viđenjima još za zemaljskoga života, o čemu svjedoče spisi njezina duhovnika. Nakon njezine smrti na njezinu su se grobu u samostanskoj crkvi događala brojna čudesna ozdravljenja i uslišanja bolesnih koji su s pouzdanjem tražili njezin nebeski zagovor.

Štovanje i zaštitništvo

Grob blažene Ingrid ubrzo je postao glavno hodočasničko središte Švedske, a sam samostan puk je počeo nazivati samostanom svete Ingrid. Papa Aleksandar VI. odobrio je 1499. godine prijenos njezinih relikvija, što je svečano izvršeno 1507. godine u nazočnosti kralja i svih švedskih biskupa.

Njezino štovanje u Rimskom martirologiju zabilježeno je na dan 2. rujna. U umjetnosti se prikazuje u bijelome habitu i crnome plaštu dominikanki, držeći u ruci križ ili model samostana. Štuje se kao uzor udovica, pobožnih hodočasnica i utemeljiteljica redovničkoga života u nordijskim zemljama.

Isti dan, 2. rujna, slave se i