BLAŽENICA · REDOVNICA
Blažena Ingrid Elofsdotter
- Spomendan
- 2. rujna
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1282.
Život
Blažena Ingrid Elofsdotter rodila se u Skänningeu u švedskoj pokrajini Östergötland u prvoj polovici trinaestoga stoljeća, u uglednoj i utjecajnoj plemićkoj obitelji. Odgojena u kršćanskoj vjeri, u ranoj mladosti stupila je u brak s plemićem po imenu Sigge. Kada joj je suprug preminuo, Ingrid je u srcu osjetila poziv da svoj udovički stalež i sva svoja dobra posve posveti Gospodinu.
Zajedno sa svojom sestrom Kristinom i skupinom pobožnih žena pošla je na veliko hodočašće: pješice su obišle grob svetoga apostola Jakova u Santiago de Composteli, posjetile svetišta u Rimu te hodočastile na sveta mjesta Kristova otkupiteljskog djela u Svetu zemlju, u Jeruzalem. Nakon povratka u Švedsku, pod duhovnim vodstvom učenoga dominikanca Petra Dačkoga, prigrlila je redovnički način života.
Uz novčanu i materijalnu pomoć svoje braće, među kojima je bio i vitez Ivan Elofsson, Ingrid je u rodnome Skänningeu započela gradnju ženskoga samostana. Nakon što je dobila dopuštenje Svete Stolice, 15. kolovoza 1281. godine, na svetkovinu Velike Gospe, u nazočnosti švedskoga kralja Magnusa III. i crkvenih dostojanstvenika, svečano je otvoren samostan svetoga Martina. Ingrid je s drugaricama obukla dominikanski habit i položila redovničke zavjete, postavši prva dominikanka u Švedskoj i prva priora novoga samostana. U toj je službi provela posljednju godinu života u molitvi, strogome postu i bratskoj ljubavi. Preminula je u Gospodinu u Skänningeu, 2. rujna 1282. godine.
Čuda
Blažena Ingrid bila je poznata po dubokome mističnom iskustvu i viđenjima još za zemaljskoga života, o čemu svjedoče spisi njezina duhovnika. Nakon njezine smrti na njezinu su se grobu u samostanskoj crkvi događala brojna čudesna ozdravljenja i uslišanja bolesnih koji su s pouzdanjem tražili njezin nebeski zagovor.
Štovanje i zaštitništvo
Grob blažene Ingrid ubrzo je postao glavno hodočasničko središte Švedske, a sam samostan puk je počeo nazivati samostanom svete Ingrid. Papa Aleksandar VI. odobrio je 1499. godine prijenos njezinih relikvija, što je svečano izvršeno 1507. godine u nazočnosti kralja i svih švedskih biskupa.
Njezino štovanje u Rimskom martirologiju zabilježeno je na dan 2. rujna. U umjetnosti se prikazuje u bijelome habitu i crnome plaštu dominikanki, držeći u ruci križ ili model samostana. Štuje se kao uzor udovica, pobožnih hodočasnica i utemeljiteljica redovničkoga života u nordijskim zemljama.
Isti dan, 2. rujna, slave se i
- Blaženi Brokard s Gore Karmela, prior 13. stoljeće
- Sveti Agrikola od Avignona, biskup 7. stoljeće
- Sveti Antonin iz Apameje, mučenik 18. stoljeće
- Sveti Elpidije iz Picena, opat 4. stoljeće
- Sveti Habib od Edese, đakon i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Just od Lyona, biskup 4. stoljeće
- Sveti Nonoz s Monte Sorattea, opat 6. stoljeće
- Sveti Prosper od Tarragone, biskup 8. stoljeće
- Sveti Sijagrije od Autuna, biskup 6. stoljeće
- Sveti Zenon, mučenik 4. stoljeće
- Blaženi Ivan Marija du Lau d'Allemans, Franjo Josip i Petar Ljudevit de la Rochefoucauld, biskupi, i devedeset i tri druga, mučenici 18. stoljeće
- Blaženi Petar Jakov Marija Vitalis, prezbiter, i dvadeset drugova, mučenici 18. stoljeće
- Sveta Teodota sa sinovima Evodijem, Hermogenom i Kalistom, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Albert i Vid iz Pontide, redovnici 11. stoljeće