BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Rogerije iz Todija
- Spomendan
- 5. siječnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
Život
Blaženi Rogerije iz Todija rodio se u talijanskom gradu Todiju u Umbriji u drugoj polovici 12. stoljeća. Kada je serafski pokret svetoga Franje Asiškoga počeo donositi prve plodove evanđeoskoga buđenja, Rogerije je u svome srcu prepoznao Božji glas. Godine 1216. stupio je u Red manje braće, primivši redovnički habit iz ruku samoga utemeljitelja svetoga Franje. Kao čovjek poučljiva duha i nepokolebljive vjere, posve se predao nasljedovanju Franjina siromaštva, poslušnosti i ljubavi prema Raspetome.
Kada je sveti Franjo 1217. godine slao svoju braću na sve četiri strane svijeta kako bi naviještali mir i obraćenje, izabrao je Rogerija među onima koji su upućeni na Pirenejski poluotok. Ondje je Rogerije neumorno propovijedao evanđelje i sudjelovao u utemeljenju prve španjolske franjevačke provincije.
Po povratku u Italiju, sveti Franjo mu je, poznavajući njegovu mudrost i razboritost, povjerio osjetljivu službu duhovnoga vodstva klarisa. Tako je Rogerije postao duhovni vođa zajednice koju je 1228. godine u Borgo San Pietru utemeljila blažena Filipa Mareri. S velikom očinskom brigom i strogom vjernošću Pravilu poučavao je sestre u mističnom sjedinjenju s Kristom i evanđeoskom siromaštvu. Rogerije se odlikovao iznimnom djelotvornom ljubavlju prema siromasima i patnicima, te besprijekornim obdržavanjem redovničke discipline. Sam papa Grgur IX., koji ga je osobno poznavao i iznimno cijenio, još ga je za života nazivao blaženim. Preminuo je u rodnome Todiju 5. siječnja 1237. godine.
Čuda
Rogerijev svetački život Gospodin je potvrdio brojnim nadnaravnim milostima. Drevni zapisi bilježe šesnaest potvrđenih čudesa koja su se dogodila po njegovu zagovoru, uključujući ozdravljenja bolesnika i oslobođenja od teških duhovnih tjeskoba.
Štovanje i zaštitništvo
Štovanje blaženoga Rogerija odobrio je za grad Todi papa Grgur IX. neposredno nakon njegove smrti, a papa Benedikt XIV. svečano ga je 24. travnja 1751. godine potvrdio za čitav franjevački red. Njegov se spomendan u Crkvi slavi 5. siječnja. U ikonografiji se prikazuje u habitu manje braće, često sa svećeničkom štolom, knjigom evanđelja ili s križem u ruci, u stavu pobožnoga razmatranja i duhovnoga vodstva.
Isti dan, 5. siječnja, slave se i
- Blažena Marcelina Darowska, redovnica 20. stoljeće
- Blažena Marija Repetto, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Karlo od svetog Andrije Houben, prezbiter 19. stoljeće
- Sveta Emilijana, djevica 6. stoljeće
- Sveta Genoveva Torres Morales, djevica 20. stoljeće
- Sveta Sinkletika, djevica 4. stoljeće
- Sveti Deogracijas Kartaški, biskup 5. stoljeće
- Sveti Edvard Ispovjedalac, kralj 11. stoljeće
- Sveti Gerlah iz Valkenburga, pustinjak 12. stoljeće
- Sveti Ivan Nepomuk Neumann, biskup 19. stoljeće
- Sveti Konvoion, opat 9. stoljeće
- Blaženi Franjo Peltier, Jakov Ledoyen i Petar Tessier, prezbiteri i mučenici 18. stoljeće
- Blaženi Petar Bonilli, prezbiter 20. stoljeće