Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blažena Jolanda Poljska

Blažena Jolanda Poljska
Klikni za povećanje
×
Blažena Jolanda Poljska
Blažena Jolanda Poljska. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · OPATICA

Blažena Jolanda Poljska

Spomendan
11. lipnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1298.

Život

Blažena Jolanda Poljska (poznata i kao Helena) rođena je u Ugarskoj 1235. godine, kao kći ugarsko-hrvatskoga kralja Bele IV. i kraljice Marije Laskaris. Pripadala je rodu svetaca: bila je sestra svete Margarete Ugarske i svete Kinge (Kunegunde), nećakinja svete Elizabete Ugarske i pranećakinja svete Hedvige Šleske. Kao mlada djevojčica poslana je u Poljsku na dvor svoje starije sestre Kinge, supruge poljskoga vladara Boleslava Stidljivoga, koja je preuzela brigu o njezinu kršćanskom odgoju.

U dobi punoljetnosti, 1256. ili 1257. godine u Krakovu, Jolanda se udala za vojvodu Boleslava Pobožnoga, vladara Velikopoljske. U kršćanskome braku rodila je tri kćeri: Elizabetu, Hedvigu (koja je postala poljska kraljica) i Anu. Kao kneginja, Jolanda je bila uzor kršćanske majke i supruge. Zajedno sa suprugom nesebično je podupirala samostane, bolnice i ubožnice, a siromasima i bolesnicima dijelila je obilnu pomoć. Njezin je suprug u svemu podupirao njezina djela milosrđa, zbog čega je u narodu i dobio nadimak »Pobožni«. Nakon smrti šurjaka, preuzeli su i očinsku skrb nad njegovom siročadi.

Kada joj je suprug umro u travnju 1279. godine, Jolanda se odlučila posve povući iz svjetovnoga života. Zajedno sa svojom sestrom Kingom i kćeri Anom stupila je u samostan siromašnih sestara klarisa u Stary Sączu, koji je osnovala Kinga. Ondje je obukla siromašni habit i položila zavjete, posvetivši se molitvi i najtežim poslovima. Kada su ratna pustošenja zahvatila taj kraj, Jolanda je nakon sestrine smrti otišla u Gniezno. Ondje je podigla novi samostan klarisa te je iz poslušnosti izabrana za opaticu. Vodila je sestre s majčinskom blagošću, poniznošću i postom. Preminula je u miru u samostanu u Gnieznu, 11. lipnja 1298. godine.

Čuda

Blaženu Jolandu resila je izvanredna pobožnost i mistična sabranost. Prema staroj predaji, neposredno prije njezina preminuća ukazao joj se sam Gospodin Isus Krist, navijestivši joj dan njezina prelaska u vječni mir. Odmah nakon njezine smrti, njezin je grob u Gnieznu postao poznat po mnogim čudesima i iznenadnim ozdravljenjima bolesnika koji su s vjerom dolazili na njezino počivalište.

Štovanje i zaštitništvo

Grob blažene Jolande u Gnieznu postao je glasovito hodočasničko mjesto za poljski narod. Papa Lav XII. službeno je potvrdio njezino štovanje 14. lipnja 1827. godine, uvrstivši je u popis blaženika, a papa Lav XIII. proširio je slavlje njezina spomendana na sve poljske biskupije. Njezine relikvije svečano su smještene u kapelu samostana klarisa u Gnieznu.

U Rimskom martirologiju njezin se spomendan navodi 11. lipnja, dok se u poljskim biskupijama i franjevačkome redu slavi i 15. lipnja. Blažena Jolanda proglašena je zaštitnicom nadbiskupije Gniezno i biskupije Kalisz. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u habitu klarisa s krunom uz noge ili s križem u rukama, kao uzor kršćanskih majki, udovica i redovnica.

Isti dan, 11. lipnja, slave se i