Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blaženi Peregrin iz Faleronea

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Peregrin iz Faleronea

Spomendan
27. ožujka
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1233.

Život

Blaženi Peregrin rodio se oko 1180. godine u Faleroneu, u pokrajini Markama u Italiji, u bogatoj i moćnoj plemićkoj obitelji, kao sin Konrada i unuk Ruggera. U skladu s plemićkim običajima ponio je ime Peregrin, što znači hodočasnik ili tuđinac na ovoj zemlji. Najprije je stekao osnovnu i višu humanističku naobrazbu u Fermu, a potom je upućen na glasovito Sveučilište u Bologni kako bi studirao filozofiju i kanonsko pravo.

Dok je boravio na studiju u Bologni, na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza 1222. godine, slušao je na gradskome trgu potresnu propovijed svetoga Franje Asiškoga. Riječi asiškoga utemeljitelja toliko su ganule njegovo srce da je Peregrin, zajedno sa svojim kolegom studentom Ricijerom iz Muccije, odlučio smjesta napustiti sveučilišne klupe, sjajne svjetovne izglede i bogatstvo te stupiti u Red manje braće. Premda je posjedovao visoko obrazovanje i temeljito pravno znanje, Peregrin je u svojoj iznimnoj poniznosti odbio tražiti svećeničko ređenje. Želio je do kraja života ostati ponizni brat laik, posvećen najjednostavnijim i najtežim poslovima u samostanu.

Blaženi Bernardo da Quintavalle, prvi drug svetoga Franje, smatrao je Peregrina jednim od najuzoritijih i najsvetijih redovnika prve franjevačke generacije. Prema čvrstoj predaji, Peregrin je kao siromašni hodočasnik posjetio Svetu Zemlju, gdje je obišao sveta mjesta Gospodinove muke i uskrsnuća. Ondje je svojom poniznošću, blagošću i molitvenim duhom izazvao divljenje čak i među Saracenima. Nakon povratka u Italiju nastanio se u samostanu u San Severino Marche, gdje je provodio dane u trajnoj šutnji, postu i klanjanju. Blaženi Peregrin preminuo je u Gospodinu u samostanu u San Severinu 5. rujna 1233. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Puk pokrajine Marke počeo je častiti blaženoga Peregrina odmah nakon njegove svete smrti, a njegov uzorni lik opisan je i u franjevačkim Cvjetićima. Njegove svete moći čuvaju se i časte u crkvi Santa Maria dei Lumi u San Severino Marche. Papa Pio VII. službeno je potvrdio njegovo štovanje kao blaženika 31. srpnja 1821. godine. U Rimskom martirologiju njegov se liturgijski spomendan slavi 27. ožujka, dok ga franjevački red na mnogim mjestima spominje i na dan njegova preminuća u rujnu. U umjetnosti se prikazuje u jednostavnom habitu franjevačkoga brata laika s hodočasničkim štapom u ruci, u stavu duboke poniznosti i skrušenosti pred raspelom.

Isti dan, 27. ožujka, slave se i