SVETAC · PAPA
Sveti Petar Celestin (Celestin V.)
- Spomendan
- 19. svibnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
Život
Sveti Petar Celestin, rođen kao Pietro Angelerio, stupio je rano u benediktinski red, ali ga je srce neumoljivo vuklo strogoj osami. Povukao se u planinske vrleti Abruzza, ponajprije na goru Morrone i masiv Majella, gdje je godinama provodio iznimno strog pustinjački život u neprestanoj molitvi, bdjenju i najtvrđem odricanju. Njegov primjer privukao je mnoge druge duše željne evanđeoske obnove, pa je tako nastala zasebna grana unutar benediktinskoga reda, kasnije po njemu prozvana celestinci. Glas o njegovoj svetosti, proročkom duhu i čudima proširio se daleko izvan gora.
Kada je nakon smrti pape Nikole IV. Sveta Stolica bila prazna više od dvije godine, kardinali okupljeni u Perugiji, potaknuti njegovim pismom opomene i glasom o njegovoj izuzetnoj svetosti, izabrali su već osamdesetogodišnjega pustinjaka za vrhovnoga svećenika. Petar je u suzama i s velikim otporom prihvatio izbor, uzevši ime Celestin V.. Okrunjen je u Aquili, no u vrtlogu političkih spletki i dvorskih previranja onoga doba shvatio je da njegova jednostavna i svetačka narav ne odgovara zamršenom upravljanju svjetovnim poslovima Crkve. Vođen jedino brigom za spasenje duša i čistoću vlastite savjesti, već u prosincu iste godine slobodno se i ponizno odrekao papinske službe, želeći se vratiti svojoj ljubljenoj samoći. Kako bi se spriječio raskol, njegov nasljednik Bonifacije VIII. držao ga je pod nadzorom u utvrdi Fumone blizu Alatrija. Ondje je Petar, u skučenoj sobi sličnoj njegovoj pustinjačkoj spilji, proveo posljednje mjesece u molitvi i hvaljenju Boga, preminuvši u Gospodinu 19. svibnja 1296. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Svetim ga je proglasio papa Klement V. 1313. godine. Njegov se spomendan u Katoličkoj Crkvi slavi 19. svibnja. Njegove svete relikvije počivaju u bazilici Santa Maria di Collemaggio u Aquili, mjestu gdje je primio papinsku tijaru i gdje je uveo glasoviti oprost, takozvanu Celestinski oprost. U ikonografiji se prikazuje u papinskom ruhu ili u jednostavnom benediktinskom habitu, često s golubicom na ramenu koja mu šapće u uho, ili s papinskom tijarom položenom na zemlju do njegovih nogu, što označava njegovo dragovoljno napuštanje zemaljske slave radi nebeskih dobara. Zaštitnik je knjigoveza, samaca i onih koji se nalaze pred teškim životnim odlukama.
Isti dan, 19. svibnja, slave se i
- Blažena Humilijana de' Cerchi, trećoredica 13. stoljeće
- Blažena Marija Bernarda Bütler, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Augustin Novello, prezbiter 14. stoljeće
- Blaženi Ivan iz Cetine, prezbiter, i Petar iz Dueñasa, redovnik, mučenici 14. stoljeće
- Sveti Dunstan od Canterburyja, biskup 10. stoljeće
- Sveti Ivo Helory, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Krispin iz Viterba, redovnik 18. stoljeće
- Sveti Partenije i Kaloger, mučenici 4. stoljeće
- Blaženi Ivan Krstitelj Ksaverski Loir, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Ivan od svetog Dominika Martínez, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Blaženi Josip Czempiel, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Petar Wright, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Hadulf od Arrasa, biskup 8. stoljeće
- Sveti Teofil iz Cortea, prezbiter 18. stoljeće
- Sveti Urban I., papa 3. stoljeće