Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Spomen › Sveti Petar Celestin (Celestin V.)

SVETAC · PAPA

Sveti Petar Celestin (Celestin V.)

Spomendan
19. svibnja
Razdoblje
13. stoljeće

Život

Sveti Petar Celestin, rođen kao Pietro Angelerio, stupio je rano u benediktinski red, ali ga je srce neumoljivo vuklo strogoj osami. Povukao se u planinske vrleti Abruzza, ponajprije na goru Morrone i masiv Majella, gdje je godinama provodio iznimno strog pustinjački život u neprestanoj molitvi, bdjenju i najtvrđem odricanju. Njegov primjer privukao je mnoge druge duše željne evanđeoske obnove, pa je tako nastala zasebna grana unutar benediktinskoga reda, kasnije po njemu prozvana celestinci. Glas o njegovoj svetosti, proročkom duhu i čudima proširio se daleko izvan gora.

Kada je nakon smrti pape Nikole IV. Sveta Stolica bila prazna više od dvije godine, kardinali okupljeni u Perugiji, potaknuti njegovim pismom opomene i glasom o njegovoj izuzetnoj svetosti, izabrali su već osamdesetogodišnjega pustinjaka za vrhovnoga svećenika. Petar je u suzama i s velikim otporom prihvatio izbor, uzevši ime Celestin V.. Okrunjen je u Aquili, no u vrtlogu političkih spletki i dvorskih previranja onoga doba shvatio je da njegova jednostavna i svetačka narav ne odgovara zamršenom upravljanju svjetovnim poslovima Crkve. Vođen jedino brigom za spasenje duša i čistoću vlastite savjesti, već u prosincu iste godine slobodno se i ponizno odrekao papinske službe, želeći se vratiti svojoj ljubljenoj samoći. Kako bi se spriječio raskol, njegov nasljednik Bonifacije VIII. držao ga je pod nadzorom u utvrdi Fumone blizu Alatrija. Ondje je Petar, u skučenoj sobi sličnoj njegovoj pustinjačkoj spilji, proveo posljednje mjesece u molitvi i hvaljenju Boga, preminuvši u Gospodinu 19. svibnja 1296. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Svetim ga je proglasio papa Klement V. 1313. godine. Njegov se spomendan u Katoličkoj Crkvi slavi 19. svibnja. Njegove svete relikvije počivaju u bazilici Santa Maria di Collemaggio u Aquili, mjestu gdje je primio papinsku tijaru i gdje je uveo glasoviti oprost, takozvanu Celestinski oprost. U ikonografiji se prikazuje u papinskom ruhu ili u jednostavnom benediktinskom habitu, često s golubicom na ramenu koja mu šapće u uho, ili s papinskom tijarom položenom na zemlju do njegovih nogu, što označava njegovo dragovoljno napuštanje zemaljske slave radi nebeskih dobara. Zaštitnik je knjigoveza, samaca i onih koji se nalaze pred teškim životnim odlukama.

Isti dan, 19. svibnja, slave se i