SVETICA · DJEVICA
Sveta Margareta Ugarska
- Spomendan
- 18. siječnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1270.
Život
Sveta Margareta Ugarska rođena je 27. siječnja 1242. godine u utvrdi Klis u kraljevini Hrvatskoj, kao kći ugarsko-hrvatskoga kralja Bele IV. i kraljice Marije Laskaris. Rođena je u vrijeme kada su tatarske postrojbe pustošile zemlju. U toj teškoj nevolji roditelji su se zavjetovali Bogu da će, ako domovina bude oslobođena od pustošenja, svoje sljedeće dijete posvetiti Gospodinu na trajnu službu.
Kada je imala nepune četiri godine, roditelji su malu kraljevnu predali u dominikanski samostan u Veszprému, gdje je obukla redovnički habit i započela odgoj u duhu evanđeoske pobožnosti. Oko svoje desete godine prešla je u samostan Blažene Djevice Marije koji su njezini roditelji podigli na Zečjem otoku na Dunavu pokraj Budima, današnjem Margaretinu otoku. Ondje je provela ostatak svoga zemaljskoga života.
Iako je bila kraljevska kći, Margareta je odlučno odbacila sve zemaljske časti i udobnosti dvora. Kada je imala dvanaest godina, a ponovno i kasnije, otac ju je iz političkih razloga pokušao udati za češkoga kralja Otokara II., nudeći joj oslobođenje od redovničkih zavjeta preko papinske dispense. Margareta se tome odlučno usprotivila, izjavivši da radije bira smrt nego drugoga zaručnika osim Raspetoga Krista. Sa svojih osamnaest godina položila je svečane zavjete i primila posvetu djevica, kako bi zauvijek onemogućila nove svjetovne ženidbene planove.
U samostanu se isticala iznimnom poniznošću i strogom pokorom. Dragovoljno je preuzimala najteže i najodvratnije poslove: čistila je samostan, posluživala u kuhinji i s nježnošću njegovala najteže i zarazne bolesnike. Sve darove koje bi joj slao brat, kralj Stjepan, smjesta je razdavala siromasima. Tijelo je mrtvila nošenjem oštre kostrijeti, željeznoga pojasa i obuće s čavlima, provodeći noći u dugim molitvama pred raspelom. Iscrpljena strogom pokorom i ljubavlju prema Raspetome, preminula je u miru na glasu svetosti, 18. siječnja 1270. ili 1271. godine, u svojoj dvadeset i osmoj godini života.
Čuda
Gospodin je proslavio svetu Margaretu mnogobrojnim čudesnim djelima, kako za njezina života tako i nakon njezina blaženoga preminuća. U službenim crkvenim zapisima sastavljenima nedugo nakon njezine smrti zabilježena su čak sedamdeset i četiri čuda izmoljena njezinim zagovorom. Među onima koji su pod prisegom svjedočili bilo je dvadeset i sedam osoba koje su same primile čudesno uslišanje.
Ta su se svjedočanstva ponajviše odnosila na iznenadna ozdravljenja od teških, neizlječivih bolesti, groznica i sljepoće, a zabilježen je i slučaj oživljenja jednoga mrtvaca koji je vraćen u život po njezinoj usrdnoj molitvi. Samostanske sestre i puk svjedočili su i o njezinim nadnaravnim uvidima, proročkom duhu i mističnim zanosima tijekom promatranja muke Kristove.
Štovanje i zaštitništvo
Štovanje svete Margarete započelo je smjesta nakon njezine smrti, a njezin je grob na dunavskome otoku postao slavno hodočasničko stjecište. Papa Pio VI. odobrio je njezino javno liturgijsko štovanje 28. srpnja 1789. godine. Papa Pio VII. uzdignuo je njezin spomendan na viši stupanj slavlja. Svečanu kanonizaciju proglasio je papa Pio XII. 19. studenoga 1943. godine, na blagdan njezine svete tete Elizabete Ugarske.
Kada je car Josip II. ukinuo redovničke samostane, njezine su relikvije predane sestrama klarisama u Požun (Bratislavu), a potom prenesene u Budim. Dio relikvija i danas se čuva u Ostrogonu, Győru i Pannonhalmi. Njezin liturgijski spomendan slavi se 18. siječnja. U kršćanskoj umjetnosti sveta Margareta Ugarska prikazuje se u bijelom dominikanskom habitu s crnim plaštem, noseći u rukama bijeli ljiljan kao znak djevičanske čistoće i knjigu. Štuje se kao zaštitnica bolesnika, siromaha i zagovornica mira u obiteljima i narodu.
Isti dan, 18. siječnja, slave se i
- Blažena Felicita Pricet, Monika Pichery, Karola Lucas i Viktorija Gusteau, mučenice 18. stoljeće
- Blažena Kristina Ciccarelli, djevica 16. stoljeće
- Blažena Marija Terezija Fasce, opatica 20. stoljeće
- Blažena Regina Protmann, djevica 17. stoljeće
- Blaženi Facije iz Cremone, pokornik 13. stoljeće
- Sveta Priska, mučenica 3. stoljeće
- Sveti Deikol od Lurea, opat 7. stoljeće
- Sveti Voluzijan od Toursa, biskup 5. stoljeće
- Blažena Beatrica Este, redovnica 13. stoljeće
- Blaženi Andrija Grego iz Peschijere, prezbiter 15. stoljeće
- Sveti Koskonije, Zenon i Melanip, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Sukces, Pavao i Lucije, biskupi i mučenici 3. stoljeće