Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Spomen › Blaženi Grgur X.

BLAŽENIK · PAPA

Blaženi Grgur X.

Spomendan
10. siječnja
Razdoblje
13. stoljeće

Život

Blaženi Grgur X., rođen kao Tedaldo Visconti oko 1210. godine u Piacenzi, potjecao je iz ugledne plemićke obitelji. Odgojen u dubokoj kršćanskoj vjeri, stupio je u klerički stalež te je zahvaljujući svojoj razboritosti, poštenju i mudrosti postao pouzdani suradnik kardinala Giacoma Pecorare. Pratio ga je u diplomatskim misijama po Francuskoj, gdje je stekao ugled i imenovan kanonikom u Lyonu, a potom arhiđakonom u Liègeu.

Tedaldo je proveo nekoliko godina na Sveučilištu u Parizu, gdje se povezao s velikanima onoga doba, svetim Bonaventurom i svetim Tomom Akvinskim, te s francuskim kraljem svetim Lujem IX. Kao arhiđakon u Liègeu odlikovao se neustrašivim moralnim stavom; kada je opomenuo nedostojnoga biskupa zbog javnoga sablaznog života, bio je napadnut i teško ozlijeđen, no nije odstupio od evanđeoske istine. Godine 1270. pridružio se križarskom pohodu engleskoga princa Edvarda i pošao u Svetu zemlju, u Saint-Jean d'Acre, želeći služiti miru i obnovi kršćanske prisutnosti na Istoku.

Nakon smrti pape Klementa IV. 1268. godine uslijedila je najduža sedisvakancija u povijesti Crkve. Kardinali okupljeni u Viterbu nisu se mogli dogovoriti punih trideset i tri mjeseca, sve dok ogorčeni građani nisu zatvorili vrata dvorane i otkrili krov kako bi ih primorali na odluku. Izbor je naposljetku 1. rujna 1271. jednoglasno pao na Tedalda Viscontija, koji se tada nalazio u Palestini i još nije bio zaređen za svećenika. Vijest o izboru primio je u suzama i strahopoštovanju. Prije povratka u Italiju susreo se s glasovitim putnikom Markom Polom i njegovom obitelji, povjerivši im pisma i blagoslov za velikoga kana na Dalekom istoku. Stigavši u Rim, zaređen je za svećenika, posvećen za biskupa i okrunjen za papu uzevši ime Grgur X.

Njegov je kratki pontifikat bio u cijelosti posvećen zacjeljivanju rana unutar kršćanstva. Kako bi ujedinio Crkvu, donio mir zaraćenim kršćanskim vladarima i pomogao progonjenima u Svetoj zemlji, Grgur X. sazvao je Drugi opći sabor u Lyonu 1274. godine. Na tom veličanstvenom saboru postignuto je povijesno, premda kratkotrajno, sjedinjenje s Istočnom Crkvom, kada su grčki izaslanici zajedno s latinskim ocima zapjevali Vjerovanje.

Poučen gorkim iskustvom dugotrajnih izbora, Grgur X. donio je na saboru glasovitu apostolsku konstituciju »Ubi periculum«, kojom je utemeljio konklavu: propisao je strogo zatvaranje kardinala bez doticaja s vanjskim svijetom i postupno smanjivanje hrane ako se izbor oduži, čime su postavljeni trajni temelji današnjega načina izbora papa. Vraćajući se iz Lyona u Rim, iscrpljen teškim naporima i bolešću, sveto je preminuo u Arezzu 10. siječnja 1276. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Kult blaženoga Grgura X. službeno je potvrdio papa Klement XI. 1713. godine. Njegov se spomendan u Katoličkoj Crkvi slavi 10. siječnja. Njegovo neraspadnuto tijelo počiva u katedrali svetoga Donata u Arezzu, u raskošnoj mramornoj arci. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u svečanom papinskom ruhu s tijarom na glavi i papinskim križem, držeći u ruci konstituciju »Ubi periculum« ili saborske spise iz Lyona. Štuje se kao promicatelj crkvenoga jedinstva, mudri zakonodavac i mirotvorac među narodima.

Isti dan, 10. siječnja, slave se i