SVETAC · BISKUP
Sveti Ljudevit Tuluški
- Spomendan
- 19. kolovoza
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1297.
Život
Sveti Ljudevit Tuluški rodio se u Brignolesu u Provansi 9. veljače 1274. godine, kao drugi sin napuljskoga kralja Karla II. Hromoga iz dinastije Anžuvinaca i kraljice Marije Ugarske. Po očevoj liniji bio je nećak svetoga francuskoga kralja Luja IX., a po majčinoj u srodstvu sa svetom Elizabetom Ugarskom. Djetinjstvo je proveo u Provansi i Napulju. Kada mu je otac 1284. godine pao u aragonsko zarobljeništvo nakon pomorskoga poraza, Ljudevit je 1288. godine, zajedno s braćom Robertom i Rajmondom Berengarom, poslan kao talac u Aragon kako bi osigurao očevo oslobođenje.
Tijekom sedam godina zatočeništva u aragonskim utvrdama, osobito u utvrdi Ciurana i u Barceloni, odgoj mladih prinčeva bio je povjeren pobožnoj Manjoj braći. Među njima se Ljudevit isticao izvanrednom pobožnošću, bistrinom uma i ljubavlju prema molitvi. U vrijeme teške bolesti koja ga je pogodila u sužanjstvu, položio je tajni zavjet da će postati franjevac ako ozdravi. Nakon što su pušteni na slobodu uoči Svih Svetih 1295. godine, Ljudevit je propovijedao na vjenčanju svoje sestre s aragonskim kraljem, a potom se vratio u Italiju.
Nakon iznenadne smrti starijega brata Karla Martela, Ljudevit je postao zakoniti prijestolonasljednik napuljskoga kraljevstva. No, potaknut evanđeoskom ljubavlju prema siromaštvu, odrekao se svih prava na krunu, prijestolje i zemaljsku vlast u korist mlađega brata Roberta. U Rimu ga je papa Bonifacije VIII. zaredio za podđakona, a 1296. godine u Napulju je primio sveti red đakonata i prezbiterata. Papa ga je želio postaviti za biskupa Toulousea, ali je mladi svećenik ponizno molio da prije toga ostvari svoj redovnički zavjet. Tako je na Badnjak 1296. godine u Rimu tajno obukao habit svetoga Franje i položio svečane zavjete, a nekoliko dana potom posvećen je za biskupa.
Na blagdan svete Agate 1297. godine Ljudevit se prvi put javno pojavio odjeven u siromašni franjevački habit pod biskupskim plaštem. Došavši u Toulouse, osvojio je sve svojom krotkošću, poniznošću i pastirskom mudrošću. Zvali su ga ocem siromaha jer je sam dijelio hranu, prao noge nevoljnicima i brinuo se za najpotrebitije. Smatrajući se nedostojnim biskupskoga dostojanstva i želeći se posvetiti skrovitomu redovničkom životu, uputio se u Rim kako bi papi ponudio svoje odreknuće. Na putu je u Brignolesu odslužio svetu misu za preminuloga brata Karla Martela, no ondje ga je obuzela žestoka ognjica. Iscrpljen bolešću, preminuo je u Gospodinu u Brignolesu, 19. kolovoza 1297. godine, u svojoj dvadeset i četvrtoj godini života.
Čuda
Sveti Ljudevit Tuluški bio je proslavljen mnogim čudesima. Za života je svojom molitvom smirivao sukobljene velikaše i donosio mir zavađenim pokrajinama. Nakon njegove smrti na njegovu su se grobu počela događati brojna čudesna ozdravljenja bolesnika, slijepih i uzetih koji su se s vjerom utjecali njegovu zagovoru. U gradu Serravalle Pistoiese stanovnici su pripisali čudesno oslobođenje svoje utvrde od teške opsade u četrnaestome stoljeću upravo njegovu nebeskomu posredovanju.
Štovanje i zaštitništvo
Njegovo tijelo najprije je pokopano u crkvi Manje braće u Marseilleu, a 1423. godine preneseno je u katedralu u Valenciji u Španjolskoj. Dvije kralježnice bile su kasnije vraćene u Marseille. Papa Ivan XXII., kojega je Ljudevit za života postavio u službu u Toulouseu, svečano ga je proglasio svetim 7. travnja 1317. godine.
Njegov liturgijski spomendan slavi se 19. kolovoza. U kršćanskoj umjetnosti sveti Ljudevit Tuluški prikazuje se kao mladi biskup u franjevačkom habitu s biskupskom mitrom i štapom, dok mu uz noge stoji odbačena kraljevska kruna i žezlo, kao simbol prezira zemaljske slave radi Kraljevstva nebeskoga. Zaštitnik je Valencije, grada Toulousea, suzaštitnik Perugije i Serravalle Pistoiese te uzor mladeži koja traži Boga u evanđeoskom siromaštvu.
Isti dan, 19. kolovoza, slave se i
- Blaženi Gerik od Ignyja, opat 12. stoljeće
- Blaženi Jordan Pisanski, prezbiter 14. stoljeće
- Blaženi Toma Sitjar Fortiá, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Andrija Vojnik (Tribun) i vojnici drugovi, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Bartolomej od Simerija, opat 12. stoljeće
- Sveti Bertulf od Bobbija, opat 7. stoljeće
- Sveti Donat iz Sisterona, prezbiter 6. stoljeće
- Sveti Ezekiel Moreno Díaz, biskup 20. stoljeće
- Sveti Ivan Eudes, prezbiter 17. stoljeće
- Sveti Magin od Tarragone, pustinjak i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Magno od Anagnija, biskup i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Sebald iz Nürnberga, pustinjak 8. stoljeće
- Blažena Elvira od Rođenja Naše Gospe Torrentallé Paraire i drugarice, djevice i mučenice 20. stoljeće
- Blaženi Anđeo iz Acquapagane, pustinjak 14. stoljeće
- Blaženi Franjo Ibáñez Ibáñez, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Hugo Green, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Blaženi Lav II. od Cave, opat 13. stoljeće
- Blaženi Ljudevit Flores, Petar de Zúñiga, prezbiteri, i trinaest mornara, mučenici 17. stoljeće
- Sveti Siksto III., papa 5. stoljeće
- Sveti Timotej od Gaze, mučenik 4. stoljeće