Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveti Toma Akvinski

Sveti Toma Akvinski
Klikni za povećanje
×
Sveti Toma Akvinski
Sveti Toma Akvinski. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER I CRKVENI NAUČITELJ

Sveti Toma Akvinski

Spomendan
28. siječnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1274.

Život

Sveti Toma Akvinski, nazvan Anđeoskim naučiteljem, rođen je krajem 1225. ili početkom 1226. godine u dvorcu Roccasecca nedaleko od Napulja, u uglednoj grofovskoj obitelji grofa Landolfa i grofice Teodore. Već u petoj godini života roditelji su ga povjerili na odgoj i prvu poduku benediktincima u glasovitoj opatiji Monte Cassino. Dječak se od rane dobi isticao neobičnom pobožnošću, sabranošću i tihom naravi, a učitelje je često zapanjivao dubokim pitanjem koje je nosio u srcu: »Što je Bog?«.

Kada su u okolici samostana izbili nemiri, otac ga je poslao na sveučilište u Napulj. Ondje je Toma briljantno svladao slobodna umijeća, gramatiku, logiku i prirodne znanosti, nadmašivši svoje učitelje jasnoćom misli i mudrošću. U Napulju je upoznao braću propovjednike, pripadnike nedavno osnovanoga reda svetoga Dominika, čiji su ga siromaštvo, molitva i žar za naviještanjem istine posve osvojili. U travnju 1244. godine primio je dominikanski habit. Taj je korak izazvao ogorčenje njegove plemićke obitelji koja je za njega priželjkivala visoke crkvene položaje. Braća su ga na putu prema Rimu uhvatila i zatvorila u obiteljsku utvrdu San Giovanni u Roccasecci, gdje je ostao zatočen gotovo dvije godine. Obitelj ga je na sve načine pokušavala odvratiti od poziva, no Toma je ostao nesalomljiv; u zatočeništvu je čitao Sveto pismo, proučavao teologiju i filozofiju te užarenom cjepanicom izbacio napasnicu koju su mu poslali da mu oskvrne čistoću.

Nakon što su uvidjeli njegovu nepokolebljivu vjernost Kristu, pustili su ga na slobodu. Položivši svečane zavjete, poglavari su ga poslali u Pariz i Köln, gdje je postao učenik glasovitoga svetoga Alberta Velikoga. Zbog njegove tjelesne krupnoće i duboke šutljivosti subraća su ga nazivala »nijemim volom«, no sveti je Albert proročki uskliknuo: »Mi ga zovemo nijemim volom, ali njegova će rika u nauku jednom odjeknuti čitavim svijetom!«.

Godine 1250. zaređen je za svećenika. Uskoro je postao magistar teologije te je predavao na pariškom sveučilištu i u rimskim učilištima svoga reda, neumorno pišući i propovijedajući. Njegovo životno djelo, Teološka suma (Summa Theologiae), postalo je najuzvišeniji sustavni prikaz kršćanskoga nauka, u kojemu je vjeru i ljudski razum, obogaćen Aristotelovom filozofijom, povezao u savršen sklad. Pisao je duboka tumačenja Svetoga pisma, filozofske rasprave te sastavio božanstvene liturgijske himne za svetkovinu Tijelova, među kojima su Pange lingua i Tantum ergo. Unatoč golemoj učenosti, Toma je ostao djetinje ponizan; prije svakoga rada sate je provodio u suzama pred svetohraništem, naslanjajući glavu na svetohranište i moleći Gospodina za svjetlo Duha Svetoga.

Potkraj 1273. godine, slaveći svetu misu u Napulju, doživio je duboko mistično iskustvo i viđenje onostranosti. Nakon toga odložio je pero i više nije napisao ni retka, rekavši svome vjernom tajniku bratu Reginaldu: »Ne mogu više. Sve što sam napisao čini mi se poput slame u usporedbi s onim što sam vidio i što mi je objavljeno.«

Na poziv blaženoga pape Grgura X. uputio se prema Drugom općem saboru u Lyonu, iako već teško narušenoga zdravlja. Na putu mu je pozlilo te se sklonio u cistercitsku opatiju Fossanova u pokrajini Lacij. Ondje je, primivši svete sakramente s dubokom pobožnošću i ispovjedivši svoju vjeru u euharistijskoga Krista, blaženo preminuo u Gospodinu 7. ožujka 1274. godine.

Čuda

Svetoga Tomu pratili su mnogi nadnaravni darovi. Dok je u tamnici u Roccasecci obranio svoju krepost, zaspao je, a u snu su mu se ukazala dva anđela i opasala ga bijelim pojasom trajnoga djevičanstva, nakon čega nikada više nije osjetio nikakvu nečistu napast.

U Napulju, dok je molio pred raspelom u samostanskoj crkvi, Krist mu je s križa progovorio: »Dobro si napisao o meni, Tomo. Što želiš kao nagradu?«, a Toma mu je smjerno odgovorio: »Ništa osim Tebe, Gospodine!« Često je tijekom molitve bivao viđen kako lebdi iznad zemlje u potpunome zanosu.

Štovanje i zaštitništvo

Svetim ga je proglasio papa Ivan XXII. 1323. godine, a papa sveti Pio V. uvrstio ga je 1567. godine među crkvene naučitelje s naslovom Doctor Angelicus. Papa Lav XIII. proglasio ga je 1880. godine nebeskim zaštitnikom svih katoličkih sveučilišta, učilišta, akademija i škola.

Njegovo sveto tijelo preneseno je 28. siječnja 1369. godine u crkvu jakobinaca u Toulouseu u Francuskoj, gdje i danas počiva. Zbog toga se njegov spomendan u općem kalendaru Crkve slavi 28. siječnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u dominikanskom habitu, sa sjajnim suncem ili zvijezdom na prsima kao znakom nebeske mudrosti, držeći u ruci knjigu, pero ili pokaznicu s Presvetim Oltarskim Sakramentom. Zaštitnik je teologa, filozofa, akademika, studenata, sveučilišta i izdavača.

Isti dan, 28. siječnja, slave se i