Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveti Ferdinand III.

SVETAC · KRALJ

Sveti Ferdinand III.

Spomendan
30. svibnja
Razdoblje
13. stoljeće

Život

Sveti Ferdinand III., kralj Kastilije i Leóna, rođen je oko 1199. godine u blizini Salamance, od oca Alfonsa IX., kralja Leóna, i majke Berengarije, kćeri kastilskoga kralja Alfonsa VIII.. Odgojen u dubokoj pobožnosti svoje svete majke, Ferdinand je već u ranoj mladosti shvatio da je zemaljska vlast tek povjereni dar koji valja upotrijebiti na veću slavu Božju i dobrobit naroda. Kada je 1217. njegova majka prenijela na njega kastilsku krunu, a potom 1230. naslijedio i krunu Leóna, ujedinio je ta dva kraljevstva pod jedno žezlo, čime je postavio temelje kršćanske Španjolske.

Ferdinand se 1219. oženio krepošću obdarenom princezom Beatricom Švapskom, kćerkom njemačkoga kralja Filipa, s kojom je živio u uzornom kršćanskom braku blagoslovljenom brojnom djecom. Kao vladar bio je iznimno mudar i pravedan; pazio je da se pravda dijeli jednako svima i strogo se brinuo da ne optereti podanike nametima, govoreći kako se više boji kletve jedne siromašne žene nego cijele saracenske vojske. Utemeljio je slavno Sveučilište u Salamanci, promičući znanost i kršćansku kulturu.

Glavni cilj njegova života bilo je oslobađanje domovine od saracenskoga jarma i širenje kršćanske vjere. U dugogodišnjoj borbi za oslobođenje, poznatoj kao rekonkvista, vratio je kršćanstvu velika područja, a osobito je slavio Boga prilikom oslobođenja Cordobe 1236. i Seville 1248. godine. U tim je gradovima nekadašnje džamije pretvorio u veličanstvene katedrale posvećene Blaženoj Djevici Mariji. Utemeljio je nove biskupije, podizao crkve, samostane i bolnice za nemoćne.

Iako je nosio kraljevsku krunu, Ferdinand je u srcu bio skromni redovnik; stupio je u Treći samostanski red svetoga Franje i strogo se držao evanđeoske jednostavnosti. Ispod kraljevskoga ruha nosio je grubu kostrijet, strogo je postio i provodio noći u suznoj molitvi pred svetohraništem, osobito prije velikih bitaka, uzdajući se više u Božju pomoć nego u snagu svojih četa. Preminuo je u Sevilli 30. svibnja 1252. godine. Na vlastiti zahtjev položen je na tlo posuto pepelom, odjeven u siromaški franjevački habit, ljubeći raspelo i zazivajući Gospodina.

Čuda

Gospodin je proslavio svojega vjernoga slugu neraspadnutošću tijela. Njegovo sveto tijelo ostalo je sačuvano od svakoga truleža kroz stoljeća te se i danas može vidjeti u katedrali u Sevilli. Na njegovu su se grobu događala mnoga čudesna ozdravljenja, o kojima su stoljećima svjedočili vjernici koji su dolazili tražiti njegov nebeski zagovor u teškim nevoljama i bolestima.

Štovanje i zaštitništvo

Svetim ga je proglasio papa Klement X. 1671. godine. Njegov se spomendan u liturgiji slavi 30. svibnja, a osobito ga svečano obilježavaju u Španjolskoj i u franjevačkom redu. Njegove relikvije počivaju u veličanstvenoj srebrnoj arci u kraljevskoj kapeli katedrale u Sevilli, pred slikom Majke Božje. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao kralj u oklopu s krunom i kraljevskim plaštem, noseći mač i zemaljsku kuglu ili križ, često s franjevačkim pojasom s tri čvora oko boka. Zaštitnik je Seville, vladara, inženjera, zatvorenika i siromaha.

Isti dan, 30. svibnja, slave se i