Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blaženi Benvenut iz Gubbija

Blaženi Benvenut iz Gubbija
Klikni za povećanje
×
Blaženi Benvenut iz Gubbija
Blaženi Benvenut iz Gubbija. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · REDOVNIK

Blaženi Benvenut iz Gubbija

Spomendan
27. lipnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1232.

Život

Blaženi Benvenut rodio se u talijanskom gradu Gubbiu u pokrajini Umbriji, u uglednoj i plemenitoj obitelji. Odgojen u kršćanskoj vjeri, u zreloj je dobi osjetio duboku ispraznost svjetovnih počasti i privlačnost radikalnoga evanđeoskog siromaštva. Godine 1222. susreo je svetoga Franju Asiškoga, koji ga je osobno primio u Red manje braće.

Premda je potjecao iz plemićkoga staleža, Benvenut je u redovničkoj zajednici izabrao ponizni položaj brata laika, želeći se potpuno suobličiti siromašnom i poniznom Kristu. Njegovo redovničko služenje sastojalo se u trajnoj i nesebičnoj njezi bolesnika u gubavicama. Poslan je u južnu Italiju, u pokrajinu Apuliju, gdje se nastanio u mjestu Corneto blizu Bovana. Ondje je danonoćno posluživao najteže gubavce, previjao njihove rane, prao njihove haljine i pružio im kršćansku utjehu i nadu. Živio je u strogom postu, neprestanoj molitvi i savršenoj poslušnosti, zračeći evanđeoskom radošću usred ljudske bijede. Posve iscrpljen od napornoga rada i pokore, blaženi je Benvenut preminuo u Gospodinu u Cornetu oko 1232. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Odmah nakon Benvenutove smrti puk ga je počeo častiti kao svetoga Božjeg ugodnika. Već 1236. godine papa Grgur IX. naložio je biskupima Melfija, Molfette i Venose da prikupe svjedočanstva o njegovu svetom životu i čudesima. Kada je grad Corneto razoren oko 1243. godine, njegove su svete moći prenesene u obližnji grad Deliceto, gdje se i danas s velikim poštovanjem čuvaju. Papa Inocent XII. svečano je potvrdio njegovo štovanje 1697. godine, proširivši ga na cijeli franjevački red. Njegov spomendan u Rimskom martirologiju zabilježen je 27. lipnja. U Delicetu se kao glavni nebeski zaštitnik grada svečano slavi 5. svibnja. U umjetnosti se prikazuje u franjevačkom habitu dok ponizno poslužuje gubavca ili drži posudu s melemom za rane.

Isti dan, 27. lipnja, slave se i