Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blažena Alpaida od Cudota

Blažena Alpaida od Cudota
Klikni za povećanje
×
Blažena Alpaida od Cudota
Blažena Alpaida od Cudota. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA I PUSTINJAKINJA

Blažena Alpaida od Cudota

Spomendan
3. studenoga
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1211.

Život

Blažena Alpaida rodila se između 1150. i 1155. godine u selu Cudot, na području nadbiskupije Sens u Francuskoj, u skromnoj seoskoj obitelji. Nakon očeve smrti radila je naporne težačke poslove u polju zajedno sa svojom braćom. Kad su joj snage počele slabjeti, povjereno joj je čuvanje stada ovaca. U ranoj dobi pogodila ju je teška i mučna bolest kože slična gubi, praćena ranama i ranjavanjem udova, što je izazivalo silan strah i odbojnost kod njezinih bližnjih.

Zbog teškog zadaha i straha od zaraze, rodbina ju je smjestila u malu, osamljenu kolibu izvan sela. Hranu su joj u početku donosili i bacali izdaleka, a s vremenom su je braća i majka, poneseni očajem, odlučili potpuno napustiti i prepustiti gladi kako bi njezine patnje što prije okončale. U toj strašnoj napuštenosti, Alpaida se predala žarkoj molitvi Bogu, vapeći za milosrđem i predajući svoj život Božjoj volji. Na Veliku subotu doživjela je čudesno ukazanje Blažene Djevice Marije, koja ju je utješila, oslobodila gubavih rana i obdarila posebnom milošću: tijelo joj je ostalo gotovo nepomično, osim desne ruke i glave, no primila je nebesku utjehu da joj zemaljska hrana više neće biti potrebna jer će se hraniti isključivo kruhom anđeoskim, Presvetom Euharistijom.

Kada su braća i majka na sam dan Uskrsa došli do njezine kolibe, zatekli su je bez ijedne rane, s licem koje je zračilo nebeskim mirom i čudesnim miomirisom. Glas o tom čudu privukao je mnoštvo vjernika, redovnika cistercita i samoga nadbiskupa Sensa, Vilima od Šampanje. Nadbiskup je osobno ispitao slučaj, uvjerio se u njezinu svetost te dao da se na mjestu njezine nastambe sagradi crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji uz koju je podignuta ćelija za svetu rekluzu. Kroz prozorčić svoje ćelije Alpaida je mogla promatrati oltar, sudjelovati na svetoj misi i svakodnevno primati svetu pričest. Gotovo četrdeset godina provela je u toj dragovoljnoj osami, hraneći se samo posvećenom hostijom. K njoj su dolazili obični ljudi, redovnici, biskupi, pa čak i kraljica Alisa od Šampanje, tražeći njezine duhovne savjete, opomene i molitveno posredovanje. Pobožna je rekluza blago preminula u Gospodinu 3. studenoga 1211. godine.

Čuda

Gospodin je blaženu Alpaidu obdario mnogim mističnim darovima, zanosima i viđenjima. Najveće trajno čudo njezina života bio je potpuni post od svake zemaljske hrane i pića tijekom dugih desetljeća, pri čemu joj je jedina snaga i okrepa bila sveta Euharistija. Imala je i dar proroštva te viđenja duhovnih stvarnosti. U jednom od svojih viđenja promatrala je zemlju kao kuglu koja lebdi posred nebeskoga plavetnila, što je zadivilo njezine suvremenike.

Štovanje i zaštitništvo

Nakon Alpaidine smrti na njezinu je grobu u Cudotu podignut samostan, a njezino je počivalište postalo omiljeno hodočasničko odredište. Njezine svete moći i danas počivaju u crkvi Notre-Dame u Cudotu. Papa Pio IX. svečano je potvrdio njezino štovanje s naslovom blaženice 26. veljače 1874. godine. Njezin spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 3. studenoga.

Isti dan, 3. studenoga, slave se i