Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveta Terezija Portugalska

Sveta Terezija Portugalska
Klikni za povećanje
×
Sveta Terezija Portugalska
Sveta Terezija Portugalska. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · REDOVNICA

Sveta Terezija Portugalska

Spomendan
17. lipnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1250.

Život

Sveta Terezija Portugalska rođena je 4. listopada 1178. godine u Coimbri kao prvorođena kći portugalskoga kralja Sanča I. i kraljice Dulce Aragonske. Odrasla je na kraljevskom dvoru u kršćanskoj vjeri i pobožnosti, njegujući zarana ljubav prema molitvi i dobrim djelima.

Godine 1191. udala se za svoga prvoga rođaka, leonskoga kralja Alfonsa IX., te je postala kraljica Leona. Iz toga kršćanskog braka rođeno je troje djece: sin Ferdinand, koji je umro u mladosti, te kćeri Sanča i Dulce. Budući da je brak bio sklopljen bez potrebnoga papinskog oprosta od zapreke bliskoga krvnog srodstva, papa Celestin III. opomenuo je vladare i zatražio razrješenje unije, proglasivši izopćenje i interdikt nad kraljevstvom. Terezija se u dubokoj poslušnosti Crkvi i u brizi za spas duša 1195. godine odrekla bračnoga života i kraljevskoga prijestolja, a brak je 1198. godine službeno proglašen nevaljanim zbog srodstva. Sa svojim se kćerima ponizno vratila u rodni Portugal, preuzevši odgoj svojih mlađih sestara nakon majčine smrti.

Nakon smrti oca 1211. godine, Terezija je prema oporuci naslijedila posjede i dvorac Montemor-o-Velho. Kada je njezin brat, kralj Alfonso II., želio prisvojiti njezina i sestrina dobra, nastao je spor u kojemu se Terezija ponijela miroljubivo, tražeći pravedno rješenje i posredovanje Svete Stolice. Sukob je mirno okončan dolaskom novoga kralja Sanča II., koji je Tereziji i njezinim sestrama zajamčio prihode i mir.

Oslobođena svjetovnih briga, Terezija se povukla u samostan Lorvão, koji je obnovila i preuredila u uzornu cistercitsku opatiju s više od tristo redovnica. Svoju je sestru Sanču postavila za opaticu, a sama je živjela poniznim redovničkim životom, posvećena molitvi, strogom postu i djelima kršćanske ljubavi. Pomogla je i osnutak dominikanskoga samostana u Coimbri te podigla samostan u dijelu Leona koji joj je pripadao.

Kada je 1230. godine umro njezin bivši suprug Alfonso IX., njezine kćeri Sanča i Dulce imale su pravo naslijediti leonsko prijestolje. No Terezija je, potaknuta ljubavlju prema miru i jedinstvu kršćanskoga naroda, velikodušno posredovala. Sastala se s kraljicom Berengarijom od Kastilije i sklopila mirovni sporazum kojim su se njezine kćeri odrekle prijestolja u korist svoga polubrata Ferdinanda III., koji je tako ujedinio Leon i Kastiliju i uspješno predvodio oslobađanje kršćanskih zemalja.

Nakon toga svetog djela pomirenja, Terezija se s kćeri Dulce zauvijek vratila u samostan Lorvão. Ondje je položila svečane redovničke zavjete po cistercitskom pravilu, živeći kao jednostavna redovnica. Preminula je u Gospodinu u miru i na glasu svetosti 18. lipnja 1250. godine u samostanu Lorvão.

Čuda

Ljetopisci i redovnička predaja bilježe da su se na njezinu grobu u samostanskoj crkvi u Lorvãu događala brojna čudesa i ozdravljenja bolesnika koji su se utjecali njezinu zagovoru.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan svete Terezije Portugalske 17. lipnja. Papa Klement XI. svečano je potvrdio njezino štovanje bulom „Sollicitudo Pastoralis Officii“ 13. prosinca 1705. godine, dodijelivši joj naslov svetice zajedno sa sestrom Sančom. Njezino tijelo počiva u crkvi cistercitskoga samostana Lorvão u Portugalu. U umjetnosti se prikazuje u cistercitskom bijelom habitu s crnim velom, s kraljevskom krunom položenom do nogu kao znakom odricanja od zemaljske vlasti, te s raspelom i knjigom pravila u rukama.

Isti dan, 17. lipnja, slave se i