SVETAC · PUSTINJAK
Sveti Frano iz Assergija
- Spomendan
- 5. lipnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1300.
Život
Sveti Frano iz Assergija (Franco da Assergi) rođen je sredinom dvanaestoga stoljeća, između 1154. i 1159. godine, u mjestu Roio u talijanskoj pokrajini Abruzzo, u imućnoj obitelji stočara. Od malena je osjećao da ga Bog poziva na dublji duhovni život, pa je nakon stečene osnovne naobrazbe odlučio napustiti svjetovne udobnosti i stupiti u benediktinski samostan svetoga Ivana u Collimentu. Ondje je proveo dvadesetak godina u redovničkoj poslušnosti, radu i molitvi.
Ipak, u njegovu je srcu neprestano rasla žeđ za još strožom samoćom i neprekidnim razmatranjem Boga. Uz dopuštenje poglavara napustio je samostansku zajednicu i povukao se u planinsku divljinu. Živio je najprije po šumama Lucolija, a zatim po vrletima središnjega Abruzza i planinskoga masiva Gran Sasso. Naposljetku je podigao tijesnu pustinjačku ćeliju podno litica u jednoj pećini u planinama oko Assergija.
U toj zabačenoj špilji pod kamenim stijenama Frano je proveo ostatak svoga zemaljskog vijeka u najstrožoj askezi, postu i samoći, trpeći studen i oskudicu. Hranio se divljim šumskim biljem i malo vode, a čitave je noći provodio u razgovoru sa Spasiteljem. Puk iz okolnih sela prepoznao je u njemu svetoga Božjeg čovjeka te su mu mnogi dolazili u planinu tražeći duhovni savjet i molitvu. U miru i svetosti preminuo je u svojoj planinskoj špilji u trinaestome stoljeću.
Čuda
Sveti Frano iz Assergija bio je poznat po brojnim čudesima kojima ga je Gospodin proslavio. Prema postojanoj predaji, kada u planinskoj pustoši nije bilo vode za piće, svetac je svojom molitvom učinio da iz suhe i tvrde kamene stijene poteče obilat izvor bistre vode.
Divlje zvijeri bile su mu poslušne: krotio je vukove koji su napadali stada mjesnih pastira, a predaja mu pripisuje i oživljenje uginulih ovnova. Najpoznatije čudo govori o tome kako je gorskoga vuka, koji je iz zipke ugrabi malo dijete u pelenama, svojom blagom i svetom riječju uvjerio da ne ozlijedi dijete, nego da ga mirno vrati u naručje uplakane majke.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svetoga Frana preneseno je s planine u Assergi, gdje se s velikom pobožnošću čuva pod oltarom u njemu posvećenom oratoriju unutar župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 5. lipnja.
Na njegov blagdan vjernici iz cijeloga Abruzza hodočaste na planinu koja nosi njegovo ime, uspinjući se s pjesmom do male kamene kapele i pustinjačkoga izvora, poznatoga kao »voda svetoga Frana«, vjerujući u njezina ljekovita i okrepljujuća svojstva. U kršćanskoj umjetnosti sveti se Frano prikazuje kao ostarjeli pustinjak u pećini ili s planinskim štapom, uz kojega mirno stoji vuk s djetetom u čeljustima, kao trajni uzor vjere, krotkosti pred divljom prirodom i čudesne Božje zaštite nemoćnih.
Isti dan, 5. lipnja, slave se i
- Sveti Bonifacije, biskup i mučenik 8. stoljeće
- Sveti Dominik Toại i Dominik Huyên, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Eoban, biskup, Adelarij i devet drugova, mučenici 8. stoljeće
- Sveti Ilidije od Clermont-Ferranda, biskup 4. stoljeće
- Sveti Luka Vũ Bá Loan, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Blaženi Sancio Kordopski, mučenik 13. stoljeće
- Sveti Dorotej Tirski, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Eutihije od Coma, biskup 6. stoljeće
- Sveti Marcijan, Nikandar, Apolonije i drugovi, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Petar Spano, pustinjak 12. stoljeće