BLAŽENICA · KRALJICA I REDOVNICA
Blažena Salomea Poljska
- Spomendan
- 17. studenoga
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1268.
Život
Blažena Salomea Poljska rođena je u Krakovu oko 1211. godine, kao kći krakovskoga velikoga kneza Lešeka Bijeloga i kneginje Grzimisłave. Bila je starija sestra poljskoga vladara Boleslava Stidljivoga. Kao trogodišnja djevojčica zaručena je za Kolomana, sina ugarskoga kralja Andrije II., a njihovo vjenčanje proslavljeno je 1215. godine. Mladi bračni par postavljen je na prijestolje Galičko-vladimirskoga kraljevstva, no ubrzo su se našli usred ratnih sukoba te su 1219. godine pali u zarobljeništvo.
Nakon oslobođenja povukli su se na područje Spiša. U braku su, po međusobnome dogovoru i zavjetu položenome pred Bogom, živjeli u potpunoj čistoći i djevičanstvu. Kasnije je Koloman postavljen za hercega Slavonije, Hrvatske i Dalmacije. Salomea je i u kraljevskom dostojanstvu provodila skroman i pobožan život, njegujući bolesnike i pomažući siromasima. Njezin suprug herceg Koloman poginuo je 1241. godine od rana zadobivenih u teškoj bitki na rijeci Šaju protiv tatarskih osvajača.
Ostvarivši se kao udovica, Salomea se 1242. godine vratila u Poljsku, odlučna da posve napusti svijet. U Zawichostu je uz pomoć brata Boleslava podigla samostan i bolnicu za siromašne gospođe svete Klare, gdje je 1245. godine i sama obukla habit i položila zavjete. Zbog neposredne tatarske opasnosti, zajednica je 1257. godine preseljena u sigurniju utvrdu Skała sjeverno od Krakova. Salomea je vršila službu opatice s dubokom poniznošću i ljubavlju prema sestrama, posteći i provodeći noći u klanjanju. Preminula je u samostanu u Skałi, 17. studenoga 1268. godine.
Čuda
Blaženu Salomeu krasio je glas izvanredne svetosti. Prema postojanoj predaji, u trenutku njezina blaženoga preminuća prisutne su sestre vidjele kako iz njezinih usta izlazi sjajna, blistava zvijezda i uzdiže se prema nebu, kao vidljivi znak njezine neokaljane čistoće i djevičanstva. Nakon njezine smrti na njezinu su se grobu počela događati brojna čudesna ozdravljenja vjernika koji su tražili njezin zagovor.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo blažene Salomee svečano je preneseno u Krakov i položeno u crkvu svetoga Franje Asiškoga, gdje i danas počiva u posebnoj kapeli te privlači brojne hodočasnike. U toj crkvi njezin je lik prikazan i na glasovitom vitraju uz glavni oltar.
Papa Klement X. proglasio ju je blaženom 17. svibnja 1672. godine. Njezin liturgijski spomendan u Crkvi slavi se 17. studenoga. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u habitu klarisa s kraljevskom krunom uz noge ili na glavi, držeći u ruci križ, kao uzor kraljevskoga odricanja, djevičanske bračne čistoće i nesebičnoga služenja Bogu.
Isti dan, 17. studenoga, slave se i
- Blaženi Jozafat Kocylovs'kyj, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Elizabeta Ugarska, kneginja 13. stoljeće
- Sveta Gertruda Velika, djevica 14. stoljeće
- Sveta Hilda od Whitbyja, opatica 7. stoljeće
- Sveti Acisclo Kordopski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Anijan od Orléansa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Florin iz Ramoscha, prezbiter 9. stoljeće
- Sveti Grgur od Toursa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Hugo od Lincolna, biskup 12. stoljeće
- Sveti Ivan del Castillo, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Namacije od Viennea, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Lup Sebastijan Hunot, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Alfej i Zahej Cezarejski, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Grgur Neocezarejski (Čudotvorac), biskup 6. stoljeće
- Sveti Hugo od Noare, opat 12. stoljeće
- Sveti Jordan Ansalone i Toma Hioji Rokuzayemon Nishi, prezbiteri i mučenici 17. stoljeće
- Sveti Lazar Ikonopisac, monah 8. stoljeće