BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Manes Guzmán
- Spomendan
- 30. srpnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
Život
Blaženi Manes Guzmán rođen je oko 1170. godine u Caleruegi u Staroj Kastiliji, u uglednoj i duboko kršćanskoj plemićkoj obitelji. Bio je sin blažene Ivane od Aze i don Félixa de Guzmána te stariji brat svetoga Dominika, utemeljitelja Reda propovjednika. Odgojen u vjeri uz majku i ujaka Gonzala, svećenika u Gumiel de Izánu, Manes je bio čovjek blage, skrovite i ponizne naravi, prožet duhom molitve i poslušnosti.
U mladosti je osjetio redovnički poziv te je želio stupiti u cistercitski samostan, no Gospodin mu je namijenio drugu službu. Kada je bio zaređen za svećenika, pridružio se svome mlađem bratu Dominiku, postavši jedan od prvih članova i stupova novoosnovanoga Reda propovjednika. Dana 15. kolovoza 1217. godine sveti Dominik poslao je svoju prvu braću iz samostana u Prouilleu u razne dijelove Europe radi utvrđivanja reda. Blaženi Manes poslan je u Pariz s fra Bertrandom de Garriguesom i drugom braćom. Ondje je na sveučilištu i među pukom gorljivo propovijedao protiv zabluda albigenza te sudjelovao u podizanju glasovitoga samostana svetoga Jakova, postavši njegov prior.
Nakon pariške službe, sveti ga je Dominik pozvao natrag u Španjolsku kako bi učvrstio prve dominikanske zajednice u domovini. Dominik mu je povjerio i duhovno vodstvo i skrb za sestre dominikanke u samostanu u Madridu, koji je Manes utemeljio 1219. godine i mudro vodio. Bio je mudar savjetnik svome bratu u oblikovanju ženske grane reda, pružajući sestrama vodstvo u evanđeoskoj askezi i motrenju Božje riječi.
Nakon smrti i svečane kanonizacije svetoga Dominika 1234. godine, Manes je hodočastio u njihovu rodnu Caleruegu. Ondje se zauzeo za podizanje crkve na mjestu bratova rođenja, gdje je kasnije podignut i samostan dominikanskih sestara. Preminuo je u miru u cistercitskom samostanu San Pedro u Gumiel de Izánu oko 1235. godine, sjedinivši se sa svojim svetim bratom u nebeskoj slavi.
Štovanje i zaštitništvo
Rimokatolička Crkva slavi spomendan blaženoga Manesa Guzmána 30. srpnja, dok ga dominikanski red slavi i 18. kolovoza. Njegovo časno tijelo pokopano je u samostanu San Pedro u Gumiel de Izánu uz grob njegove blažene majke Ivane od Aze, gdje su njegove relikvije kasnije bile izložene na glavnom oltaru na štovanje vjernicima. Papa Grgur XVI. službeno je potvrdio njegovo štovanje 2. lipnja 1834. godine s naslovom blaženika. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u bijelo-crnom dominikanskom habitu s knjigom propovijedi i ljiljanom, često u molitvenom razgovoru sa svojim bratom svetim Dominikom ili blagoslivljajući redovnice.
Isti dan, 30. srpnja, slave se i
- Blažena Marija od Sakramentalnog Isusa Venegas de la Torre, djevica 20. stoljeće
- Blažena Marija Vicenca od svete Doroteje Chávez Orozco, djevica 20. stoljeće
- Sveti Abdon i Senen, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Leopold Bogdan Mandić, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Petar Krizolog, biskup i crkveni naučitelj 5. stoljeće
- Sveti Urs od Auxerrea, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Braulio Marija Corres Díaz de Cerio, prezbiter, i četrnaest drugova, redovnici i mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Edvard Powell, Rikard Featherstone i Toma Abel, prezbiteri i mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Josip Marija Muro Sanmiguel, prezbiter, Joakim Prats Baltueña, redovnik, i Zosim Izquierdo Gil, prezbiter, mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Sergije Cid Pazo, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Godeliva, mučenica 11. stoljeće
- Sveta Julita Cezarejska, mučenica 4. stoljeće
- Sveta Maksima, Donatila i Sekunda, djevice i mučenice 4. stoljeće
- Sveti Josip Yuan Gengyin, mučenik 20. stoljeće