BLAŽENICA · UDOVICA I PUSTINJAKINJA
Blažena Gerardeska della Gherardesca
- Spomendan
- 29. svibnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1269.
Život
Blažena Gerardeska della Gherardesca rođena je u Pisi oko 1212. godine, u jednoj od najuglednijih toskanskih plemićkih obitelji. Od rane mladosti težila je za Bogom, no po očevoj volji i u skladu s plemićkim običajima oko 1231. godine morala je stupiti u brak s plemićem Alferijem di Bandinom. Njihov je brak ostao bez potomstva.
U srcu obaju supružnika gorjela je želja za potpunim posvećenjem Gospodinu, pa su se 1234. godine, uz obostranu suglasnost, odlučili rastati i prigrliti redovnički život. Alferio je stupio među kamaldoljanske monahe u samostanu svetoga Savina pokraj Pise, dok se Gerardeska povukla u malu, skromnu ćeliju sagrađenu tik uz samostanski zid. Ondje je provela ostatak svoga zemaljskoga vijeka kao stroga zatvornica.
U svojoj tijesnoj ćeliji Gerardeska je provodila dane i noći u neprestanom hvaljenju Gospodina, postu o kruhu i vodi te razmatranju nebeskih stvarnosti. Njezina duboka askeza, mistična viđenja i zanosi izazvali su sumnjičavost pojedinih monaha, koji su je prijavili vrhovnomu poglavaru kamaldoljana, nakon čega je uslijedilo i nepravedno izopćenje. Gerardeska je to teško poniženje podnijela s nepokolebljivom strpljivošću i poniznošću, sve dok njezin mudri ispovjednik nije dokazao njezinu potpunu nedužnost i pravovjernost, nakon čega je bila svečano odriješena. Preminula je u Gospodinu u svojoj ćeliji u Pisi, krajem svibnja 1269. godine.
Čuda
Bog je blaženu Gerardesku obdario bogatim nadnaravnim karizmama. Imala je brojna mistična viđenja, dar proricanja budućih događaja i čudesnu moć ozdravljanja. Vjerni puk dolazio je pod prozorčić njezine ćelije tražeći njezine molitve, a mnogi su po njezinu zagovoru primili čudesno tjelesno i duhovno olakšanje od teških patnji.
Štovanje i zaštitništvo
Nakon njezina preminuća tijelo joj je položeno u crkvu kamaldoljanskoga samostana svetoga Savina u Pisi, gdje su se vjernici okupljali na molitvu. Papa Pio IX. potvrdio je njezino dugotrajno štovanje 29. svibnja 1856. godine, uvrstivši je u popis blaženika Katoličke Crkve.
Njezin se spomendan u Rimskom martirologiju slavi 29. svibnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao kamaldoljanska pokornica u bijelome velu, u molitvenom stavu unutar svoje skrovite ćelije, s raspelom i knjigom časoslova, kao trajni uzor evanđeoske ustrajnosti, pokore i nepokolebljivoga povjerenja u Božju pravednost usred nerazumijevanja i progona.
Isti dan, 29. svibnja, slave se i
- Blaženi Josip Gérard, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Rikard Thirkeld, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveta Bona iz Pise, djevica 13. stoljeće
- Sveta Uršula Ledóchowska, djevica 20. stoljeće
- Sveti Gerard od Mâcona, biskup i pustinjak 20. stoljeće
- Sveti Hezihije Antiohijski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Maksimin od Triera, biskup 4. stoljeće
- Sveti Senator od Milana, biskup 5. stoljeće
- Sveti Sisinije, đakon, Martirije, lektor, i Aleksandar, ostijarij, mučenici 4. stoljeće
- Blaženi Vilim Arnaud i deset drugova, mučenici 13. stoljeće
- Sveti Esuperancije Ravenski, biskup 5. stoljeće