Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blažena Gerardeska della Gherardesca

BLAŽENICA · UDOVICA I PUSTINJAKINJA

Blažena Gerardeska della Gherardesca

Spomendan
29. svibnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1269.

Život

Blažena Gerardeska della Gherardesca rođena je u Pisi oko 1212. godine, u jednoj od najuglednijih toskanskih plemićkih obitelji. Od rane mladosti težila je za Bogom, no po očevoj volji i u skladu s plemićkim običajima oko 1231. godine morala je stupiti u brak s plemićem Alferijem di Bandinom. Njihov je brak ostao bez potomstva.

U srcu obaju supružnika gorjela je želja za potpunim posvećenjem Gospodinu, pa su se 1234. godine, uz obostranu suglasnost, odlučili rastati i prigrliti redovnički život. Alferio je stupio među kamaldoljanske monahe u samostanu svetoga Savina pokraj Pise, dok se Gerardeska povukla u malu, skromnu ćeliju sagrađenu tik uz samostanski zid. Ondje je provela ostatak svoga zemaljskoga vijeka kao stroga zatvornica.

U svojoj tijesnoj ćeliji Gerardeska je provodila dane i noći u neprestanom hvaljenju Gospodina, postu o kruhu i vodi te razmatranju nebeskih stvarnosti. Njezina duboka askeza, mistična viđenja i zanosi izazvali su sumnjičavost pojedinih monaha, koji su je prijavili vrhovnomu poglavaru kamaldoljana, nakon čega je uslijedilo i nepravedno izopćenje. Gerardeska je to teško poniženje podnijela s nepokolebljivom strpljivošću i poniznošću, sve dok njezin mudri ispovjednik nije dokazao njezinu potpunu nedužnost i pravovjernost, nakon čega je bila svečano odriješena. Preminula je u Gospodinu u svojoj ćeliji u Pisi, krajem svibnja 1269. godine.

Čuda

Bog je blaženu Gerardesku obdario bogatim nadnaravnim karizmama. Imala je brojna mistična viđenja, dar proricanja budućih događaja i čudesnu moć ozdravljanja. Vjerni puk dolazio je pod prozorčić njezine ćelije tražeći njezine molitve, a mnogi su po njezinu zagovoru primili čudesno tjelesno i duhovno olakšanje od teških patnji.

Štovanje i zaštitništvo

Nakon njezina preminuća tijelo joj je položeno u crkvu kamaldoljanskoga samostana svetoga Savina u Pisi, gdje su se vjernici okupljali na molitvu. Papa Pio IX. potvrdio je njezino dugotrajno štovanje 29. svibnja 1856. godine, uvrstivši je u popis blaženika Katoličke Crkve.

Njezin se spomendan u Rimskom martirologiju slavi 29. svibnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao kamaldoljanska pokornica u bijelome velu, u molitvenom stavu unutar svoje skrovite ćelije, s raspelom i knjigom časoslova, kao trajni uzor evanđeoske ustrajnosti, pokore i nepokolebljivoga povjerenja u Božju pravednost usred nerazumijevanja i progona.

Isti dan, 29. svibnja, slave se i