SVETAC · BISKUP
Sveti Maksimin od Triera
- Spomendan
- 29. svibnja
- Razdoblje
- 4. stoljeće
- Smrt
- 346.
Život
Sveti Maksimin rođen je u mjestu Silly blizu Poitiersa u Galiji. Željan dubljega poznavanja svetih nauka i posvećenoga kršćanskog života, došao je u Trier, gdje ga je sveti Agrecije prihvatio, poučio i zaredio za svećenika. Nakon Agrecijeve smrti, oko 332. ili 335. godine, Maksimin ga je naslijedio na biskupskoj stolici Triera. Trier je u to doba bio carsko upravno sjedište Zapadnoga Rimskog Carstva, pa je Maksimin kao pastir grada stajao u izravnom dodiru s carevima Konstantinom II. i Konstansom.
Tijekom svoga dugog i plodnog biskupstva Maksimin se istaknuo kao neustrašivi branitelj cjelovitosti katoličke vjere protiv arijanskoga krivovjerja. Kada je sveti Atanazije Veliki, patrijarh Aleksandrije, bio prognan sa svoje stolice, Maksimin ga je bratski primio u Trieru te mu pružao sigurno utočište i gostoprimstvo punih dvije godine i četiri mjeseca, od 336. do 338. godine, postavši njegov bliski prijatelj. Godine 341. s jednakim je počastima primio i prognanoga carigradskog patrijarha Pavla te se zauzeo za njegov povratak na prijestolje.
Kada su 342. godine u Trier stigla četiri arijanska biskupa iz Antiohije s namjerom da pridobiju cara Konstansa za svoje zablude, Maksimin ih je odlučno odbio primiti te je privolio cara da odbaci njihove prijedloge. Zajedno s papom Julijem I. i biskupom Ozijem iz Córdobe potaknuo je cara Konstansa da sazove crkveni sabor u Sardici 343. godine, na kojemu je i sam sudjelovao u obrani pravovjerja. Koliko su ga heretici smatrali opasnim protivnikom, svjedoči činjenica da su ga arijanci na svom raskolničkom skupu u Filipopolu poimence osudili zajedno s papom Julijem i Ozijem. Maksimin je sudjelovao i na sinodi u Milanu 345. godine te se neumorno brinuo za evangelizaciju, poslavši misionare Kastora i Lubencija u doline rijeka Mosele i Lahna. Progonjen i protjeran sa svoje stolice od neprijatelja istine, preminuo je u svom rodnom kraju blizu Poitiersa 29. svibnja, oko 349. ili 352. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Maksimina slavi se 29. svibnja, na dan zabilježen u Rimskom martirologiju i drevnim martirolozima svetoga Jeronima i svetoga Bede Časnoga. U jesen 353. godine njegovo je tijelo preneseno u Trier i pokopano u crkvi svetoga Ivana, gdje je u sedmom stoljeću nastala glasovita benediktinska opatija svetoga Maksimina. Trier ga časti kao svoga nebeskog zaštitnika. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ornatu s mitrom i štapom, često uz medvjeda koji nosi njegov biskupski tovar, prema predaji o njegovu putovanju u Rim. Zaštitnik je grada Triera, biskupije Trier, putnika i branitelja pravovjernoga katoličkog nauka.
Isti dan, 29. svibnja, slave se i
- Blažena Gerardeska della Gherardesca, udovica i pustinjakinja 13. stoljeće
- Blaženi Josip Gérard, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Rikard Thirkeld, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveta Bona iz Pise, djevica 13. stoljeće
- Sveta Uršula Ledóchowska, djevica 20. stoljeće
- Sveti Gerard od Mâcona, biskup i pustinjak 20. stoljeće
- Sveti Hezihije Antiohijski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Senator od Milana, biskup 5. stoljeće
- Sveti Sisinije, đakon, Martirije, lektor, i Aleksandar, ostijarij, mučenici 4. stoljeće
- Blaženi Vilim Arnaud i deset drugova, mučenici 13. stoljeće
- Sveti Esuperancije Ravenski, biskup 5. stoljeće