SVETAC · ĐAKON I CRKVENI NAUČITELJ
Sveti Efrem Sirski
- Spomendan
- 9. lipnja
- Razdoblje
- 4. stoljeće
- Smrt
- 373.
Život
Sveti Efrem Sirski, đakon i crkveni naučitelj, rođen je početkom četvrtoga stoljeća u gradu Nisibisu u Mezopotamiji. U kršćanskoj ga je vjeri poučio sveti Jakov, glasoviti biskup Nisibisa, koji ga je krstio i uzeo za svoga bliskog suradnika u obnovi vjerskoga života i obrani grada tijekom perzijskih opsada. Efrem je obavljao službu lektora i voditelja teološke škole u Nisibisu. Kada su Rimljani 363. godine prepustili Nisibis Perzijancima, kršćani su u velikom broju napustili grad bježeći pred progonom.
Efrem se sa svojim učenicima nastanio u Edesi, prijestolnici Osroene, gdje je proveo posljednjih deset godina života kao pustinjak u strogoj askezi. Kao posvećeni đakon, javno je propovijedao riječ Božju i neustrašivo se borio protiv mnogobrojnih krivovjernih sljedbi u Edesi, napose protiv bardezenovaca. Ondje je utemeljio glasovitu teološku Školu Perzijanaca. Iz poniznosti je odbio svećenički i biskupski red, ostavši đakon do kraja života.
Sveti Efrem ostavio je golemu teološku i pjesničku baštinu na sirijskom jeziku, pišući komentare na knjige Staroga i Novoga zavjeta te nebrojene himne i homilije u stihovima. Njegovi su himni (madrāshê) bili pisani za ženske pjevačke zborove, uvodeći pučko pjevanje u liturgiju radi pouke u katoličkoj vjeri. Zbog iznimne ljepote i duhovne dubine njegovih stihova Crkva ga je nazvala Harfom Duha Svetoga. Za vrijeme strašne gladi u Edesi, Efrem je osobno vodio raspodjelu pomoći i skrbio za bolesnike. Preminuo je u Gospodinu u Edesi u lipnju 373. godine i pokopan na groblju za siromahe i tuđince.
Čuda
Crkvena predaja prenosi da je tijekom perzijske opsade Nisibisa pod kraljem Šapurom II., sveti Efrem stupio na gradske zidine i po nalogu biskupa Jakova molio za spas naroda; u tom se času podigao čudesan oblak komaraca i muha koji je napao perzijske konje i slonove, prisilivši neprijateljsku vojsku na povlačenje i spasivši grad.
Štovanje i zaštitništvo
Rimokatolička Crkva slavi spomendan svetoga Efrema 9. lipnja prema Rimskom martirologiju, a papa Benedikt XV. proglasio ga je 1920. godine crkvenim naučiteljem. Njegove se relikvije od davnina časte u Edesi i diljem kršćanskoga Istoka. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u đakonskoj dalmatici ili monaškoj kapuljači, s harfom ili citarom u ruci, perom i svitkom svojih himana, često s pogledom usmjerenim prema Majci Božjoj. Zaštitnik je pjesnika, duhovnih skladatelja, đakona i sirijskih kršćana.
Isti dan, 9. lipnja, slave se i
- Blažena Ana Marija Taigi, majka obitelji 19. stoljeće
- Blaženi Josip de Anchieta, prezbiter 16. stoljeće
- Blaženi Robert Salt, redovnik i mučenik 16. stoljeće
- Sveti Prim i Felicijan, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Rikard od Andrije, biskup 12. stoljeće
- Blaženi Josip Imbert, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Diomed, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Kolumba (Colum Cille), opat 6. stoljeće
- Sveti Maksimijan od Sirakuze, biskup 3. stoljeće
- Sveti Vincent od Agena, mučenik 4. stoljeće