SVETAC · BISKUP I MUČENIK
Sveti Euzebije Samosatski
- Spomendan
- 22. lipnja
- Razdoblje
- 4. stoljeće
- Smrt
- 379.
Život
Sveti Euzebije bio je neustrašivi biskup grada Samosate u Siriji u četvrtom stoljeću. U crkvenoj povijesti prvi put se spominje 361. godine kada je sudjelovao u izboru svetoga Meletija za patrijarha Antiohije. Kada su arijanci shvatili da Meletije čvrsto brani Nicejsko vjerovanje, car Konstancije je pod prijetnjom odsijecanja desne ruke zatražio od Euzebija da preda saborski spis o izboru. Euzebije je mirno pružio obje ruke rekavši: Odsijecite mi obje ruke, ali spis koji dokazuje nepravdu arijanaca neću predati. Zadivljen njegovom hrabrošću, car je odustao od prijetnje.
Euzebije je imao presudnu ulogu u izboru svetoga Bazilija Velikoga za biskupa Cezareje Kapadocijske 370. godine, s kojim ga je vezalo neraskidivo duhovno prijateljstvo. Za vrijeme progona pod arijanskim carem Valensom, Euzebije je u časničkom vojnom odijelu preodjeven obilazio progonjene Crkve u Siriji, Feniciji i Palestini. Hrabrio je katolički puk, dijelio sakramente i potajno redio pravovjerne svećenike i biskupe u opustošenim zajednicama. Zbog toga ga je sveti Grgur Nazijanski nazvao stupom Crkve i pravilom vjere.
Razbješnjeli arijanci isposlovali su od cara Valensa da Euzebije bude prognan u Trakiju. Kada je car Valens poginuo 378. godine, Euzebije se vratio iz progonstva te je na povratku postavio pravovjerne biskupe u Beriji, Hijerapolu, Kiru i Edesi. Vrativši se u Samosatu, nastavio je obnovu Crkve. Dok je 379. ili 380. godine boravio u gradiću Dolihi radi posvećenja pravovjernoga biskupa Marisa, jedna zanesena arijanska žena bacila je s krova kuće teški crijep na njegovu glavu. Sveti je biskup od zadobivene rane preminuo nekoliko dana kasnije, zatraživši prije smrti da se njegovoj ubojici oprosti. Tako je Euzebije Samosatski položio svoj život za katoličku vjeru.
Štovanje i zaštitništvo
Rimokatolička Crkva slavi spomendan svetoga Euzebija Samosatskoga 22. lipnja prema Rimskom martirologiju, dok ga istočne Crkve časte 21. lipnja. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ornatu s mitrom i štapom, držeći u ruci crijep ili s ranom na glavi, a katkad u vojničkoj odjeći ispod koje se vidi biskupski križ. Zaštitnik je progonjenih biskupa, misionara koji djeluju u tajnosti i branitelja katoličkoga pravovjerja.
Isti dan, 22. lipnja, slave se i
- Blaženi Inocent V., papa 13. stoljeće
- Sveti Alban, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Flavije Klement, mučenik 1. stoljeće
- Sveti Ivan Fisher, biskup, i Toma More, mučenici 16. stoljeće
- Sveti Niketa Remezijanski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Paulin Nolanski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Julije i Aron, mučenici 4. stoljeće