SVETAC · BISKUP I CRKVENI NAUČITELJ
Sveti Ambrozije
- Spomendan
- 4. travnja
- Razdoblje
- 4. stoljeće
Život
Sveti Ambrozije, velikan Crkve, biskup i crkveni naučitelj, rođen je oko 340. godine u gradu Trieru u uglednoj rimskoj obitelji. Njegov je otac bio carski namjesnik u Galiji, pa je Ambrozije stekao izvrsno klasično i pravno obrazovanje u Rimu. Zbog svojih iznimnih sposobnosti i pravednosti imenovan je carskim namjesnikom za pokrajine Liguriju i Emiliju sa sjedištem u Milanu.
Kada je 374. godine u Milanu umro arijanski biskup Auksencije, došlo je do velikih nemira između katolika i arijanaca oko izbora novoga biskupa. Ambrozije je kao upravitelj ušao u crkvu kako bi smirio napetosti, a tada se iz naroda začuo glas: Ambrozije biskup! Iako je bio tek katekumen, narod i carski dvor jednodušno su tražili njegov izbor. Ambrozije je primio krštenje, a zatim u nekoliko dana sve svete redove, te je 7. prosinca 374. godine posvećen za milanskoga biskupa.
Kao pastir, Ambrozije je razdijelio svoje bogatstvo siromasima i Crkvi te se posvetio neumornom proučavanju Svetoga pisma i crkvenih otaca. Postao je neustrašivi branitelj nicejskoga pravovjerja protiv arijanstva. Kada je carica Justina tražila da se arijancima preda jedna crkva u Milanu, Ambrozije je s vjernicima zaposjeo baziliku, uvodeći antifonalno pjevanje himana kako bi bodrio narod. Njegovo propovijedanje Božje riječi bilo je toliko duboko i uvjerljivo da je privuklo i svetoga Augustina na obraćenje, kojega je Ambrozije krstio u vazmenoj noći 387. godine. Pokazao je i veliku proročku hrabrost kada je caru Teodoziju zabranio ulazak u crkvu dok nije izvršio javnu pokoru za pokolj nevinih u Solunu. Preminuo je u zoru Velike subote, susrevši Krista pobjednika smrti, 4. travnja 397. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Glavni liturgijski spomen svetoga Ambrozija slavi se 7. prosinca, na dan njegova biskupskoga posvećenja, dok se 4. travnja obilježava dan njegova preminuća u Gospodinu. Njegove svete relikvije počivaju u kripti glasovite bazilike svetoga Ambrozija u Milanu, položene između svetih mučenika Gervazija i Protazija. U ikonografiji se prikazuje u biskupskom ruhu, s košnicom ili pčelama koje simboliziraju njegovu slatku i mudru rječitost, s knjigom svojih spisa i biskupskim štapom, a ponekad i s bičem kao simbolom izgona krivovjerja. Zaštitnik je grada Milana, pčelara, voskara, propovjednika i teologa.
Isti dan, 4. travnja, slave se i
- Blaženi Franjo Marto, pastir 20. stoljeće
- Blaženi Josip Benedikt Dusmet, biskup 19. stoljeće
- Blaženi Kajetan Catanoso, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Benedikt Crnac (Moro), redovnik 16. stoljeće
- Sveti Izidor Seviljski, biskup i crkveni naučitelj 7. stoljeće
- Sveti Petar od Poitiersa, biskup 12. stoljeće
- Sveti Platon Studitski, opat 9. stoljeće
- Blaženi Vilim Cuffitelli, pustinjak 15. stoljeće
- Sveti Agatopod, đakon, i Teodul, lektor, mučenici 4. stoljeće