SVETAC · OPAT
Sveti Pahomije
- Spomendan
- 9. svibnja
- Razdoblje
- 4. stoljeće
- Smrt
- 348.
Život
Sveti Pahomije, otac zajedničkoga redovničkog života, rođen je u Gornjem Egiptu krajem trećega stoljeća u poganskoj obitelji. U mladosti je bio unovačen u carsku rimsku vojsku. Dok je sa svojim suborcima bio zatvoren u jednoj vojarni čekajući premještaj, bio je duboko potresen ljubavlju i dobrotom mjesnih kršćana koji su vojnicima donosili hranu, skrbili za bolesne i tješili ih bez ikakve naknade. To svjedočanstvo nesebične djelotvorne ljubavi obratilo je Pahomijevo srce, te se zavjetovao da će, čim bude oslobođen vojničke službe, postati kršćanin i posvetiti život služenju Bogu i ljudima.
Nakon otpusta iz vojske primio je sakrament krštenja i potražio iskusnoga pustinjaka Palemona u egipatskoj Tebajdi, od kojega je primio monaški habit i proveo sedam godina u strogoj pokori, postu i molitvi. Nakon toga se, po Božjem nadahnuću i viđenju, nastanio u napuštenom mjestu zvanom Tabenisi na obali Nila. Božji mu je glas objavio da ondje ostane i podigne samostan jer će mnogi doći k njemu želeći prigrliti monaški život. Pahomije je prepoznao svoj poziv da dotadašnji pustinjački, samotnički način života zamijeni cenobitskim, zajedničkim životom braće.
Iako su prvi učenici isprva teško prihvaćali stegu zajedništva, Pahomije je pokazao veliku mudrost i očinsko strpljenje, preuzimajući na sebe najteže poslove zajednice kako bi braći omogućio posvećenost molitvi. Uskoro je zajednica narasla, pa je podigao drugi samostan u Pabauu (Faou), a zatim i u Henoboskionu. Do kraja njegova života pod njegovim je vodstvom djelovalo devet samostana za muškarce i dva za žene. Za svoje je redovnike napisao glasovito Pravilo, prvo cjelovito monaško pravilo u povijesti Crkve, kojim je mudro uravnotežio zajedničku molitvu, rad, poslušnost i bratsko blagovanje, omogućivši stegu slabijima, a ne priječeći veće pokore onima koji su za to imali snage. Sveti je Pahomije preminuo u Gospodinu u svom samostanu oko 346. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Pahomija opata slavi se 9. svibnja prema Rimskom martirologiju. Crkva ga časti kao utemeljitelja cenobitskoga monaštva, čije je Pravilo nadahnulo i kasnija pravila svetoga Bazilija Velikoga i svetoga Benedikta. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u monaškoj halji s kapuljačom, držeći u ruci otvoreno monaško pravilo i opatski štap, često okružen svojim redovnicima. Zaštitnik je monaha, redovničkih poglavara, pustinjaka i svih koji žive u redovničkim zajednicama.
Isti dan, 9. svibnja, slave se i
- Blažena Marija Terezija od Isusa Gerhardinger, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Toma Pickering, redovnik i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Beat iz Vendômea, prezbiter i pustinjak 2. stoljeće
- Sveti Dionizije od Viennea, biskup 2. stoljeće
- Sveti Herma, učenik apostolski 1. stoljeće
- Sveti Izaija, prorok Stari zavjet
- Blaženi Beninkasa iz Montepulciana, redovnik 15. stoljeće
- Blaženi Fortis Gabrielli, pustinjak 11. stoljeće
- Blaženi Stjepan Grelewski, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Geroncije od Caglija, biskup i mučenik 6. stoljeće
- Sveti Josip Đỗ Quang Hiển, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Tristo i deset perzijskih mučenika, mučenici 4. stoljeće