SVECI · MUČENICI
Sveti Nerej i Ahilej
- Spomendan
- 12. svibnja
- Razdoblje
- 4. stoljeće
Život
Sveti Nerej i Ahilej bili su rimski vojnici koji su položili svoje živote za Gospodina Isusa Krista u gradu Rimu, u doba progona na prijelazu iz trećega u četvrto stoljeće. Služeći u carskoj vojsci, bili su dio carske oružane sile te su, pod utjecajem straha i vojne stege, u početku bili spremni izvršavati bezbožne zapovijedi poganskih vlasti.
Međutim, dotaknuti Božjom milošću, doživjeli su duboko obraćenje na pravoga Boga. Spoznavši evanđeosku istinu, Nerej i Ahilej su odmah donijeli radikalnu odluku: odbacili su svoje štitove, vojna odlikovanja i koplja te zauvijek napustili vojni tabor. Javnim i hrabrim ispovijedanjem vjere u Krista posvjedočili su da žele služiti jedino nebeskome Kralju. Zbog toga su bili uhićeni, osuđeni na smrt i pogubljeni odsijecanjem glave, radosno se pridruživši Kristovu pobjedničkom trijumfu.
O njihovu obraćenju i slavnom svjedočanstvu govori znameniti mramorni natpis koji je u četvrtome stoljeću sastavio sveti Damaz, papa, a koji je pronađen u katakombama. Damaz s divljenjem opisuje kako su ovi vojnici iznenada napustili bezbožni tabor i radosno pošli u mučeničku smrt. Kasnija predaja povezala ih je s carskom obitelji Flavijevaca i svetom Flavijom Domicilom, navodeći da su bili dvorani na njezinu imanju. Sveti Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima spominje jednoga Nereja i njegovu sestru, upućujući im pozdrave (Rim 16,15Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpu, i sve svete koji su s njima.), s kojima je drevna tradicija povezivala ove svete mučenike.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetih mučenika Nereja i Ahileja slavi se 12. svibnja. Njihova su sveta tijela pokopana u Rimu u katakombama svete Domicile na Ardeatinskoj cesti. Ondje je potkraj četvrtoga stoljeća nad njihovim grobom podignuta velebna trobrodna bazilika, koju je u devetnaestom stoljeću otkrio arheolog De Rossi. Među ruševinama bazilike pronađen je i mramorni stup koji je nosio ciborij, s urezanim imenom svetoga Ahileja i reljefom njegova pogubljenja.
Njihova se imena nalaze u najstarijim rimskim liturgijskim knjigama i martirologijima petoga stoljeća, a spominju se i u kanonu svete mise. Crkva ih časti kao uzore vojničkoga obraćenja, hrabroga odbacivanja nasilja i nepokolebljive vjernosti evanđelju. U sakralnoj umjetnosti prikazuju se kao mladi vojnici koji su odložili oružje, s mučeničkim palmama u rukama i mačevima.
Isti dan, 12. svibnja, slave se i
- Blažena Imelda Lambertini, djevica 14. stoljeće
- Blažena Ivana Portugalska, djevica 15. stoljeće
- Sveta Riktruda od Marchiennesa, opatica 7. stoljeće
- Sveti Dominik od Calzade, prezbiter 12. stoljeće
- Sveti Epifanije Salaminski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Filip iz Agire, prezbiter 2. stoljeće
- Sveti German Carigradski, biskup 8. stoljeće
- Sveti Modoald od Triera, biskup 7. stoljeće
- Sveti Pankracije, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Ćiril i šest drugova, mučenici 4. stoljeće