SVETAC · MUČENIK
Sveti Apijan Cezarejski
- Spomendan
- 2. travnja
- Razdoblje
- 4. stoljeće
- Smrt
- 306.
Život
Sveti Apijan, koga istočna predaja bilježi i kao brata svetoga Edezija, potjecao je iz ugledne i bogate obitelji u Liciji. Kada su se roditelji usprotivili njegovu obraćenju na kršćanstvo, mladi se Apijan povukao u Kapadociju. Odatle je pošao u Palestinsku Cezareju, gdje je postao revan učenik svetoga Pamfila, proučavajući pod njegovim vodstvom Sveto pismo. U Cezareji je stanovao u kući povjesničara Euzebija, koji je u svome djelu Crkvena povijest ostavio vjerodostojno svjedočanstvo o njegovu slavnom stradanju.
Za vrijeme progona pod carem Maksiminom, oko 306. godine, vlasti su prisiljavale sve stanovnike na javno prinošenje žrtava. Apijan, kojemu je tada bilo tek osamnaest godina, ušao je neopazice u poganski hram upravo u času kada je carski namjesnik Urban prinosio kadilo idolima. Hrabro je pristupio sucu, uhvatio ga za ispruženu desnicu i prekorio ga zbog bezbožnoga klanjanja kumirima. Vojnici su ga smjesta divljački napali, izudarali i bacili u mračnu tamnicu.
Sutradan je izveden pred prefekta, gdje su mu željeznim pandžama derali tijelo, mlatili ga batinama i palili noge ovijene platnom natopljenim uljem. Budući da je postojano ispovijedao vjeru i odbijao odstupiti od Krista, nakon tri dana ponovno je izveden iz zatvora. Vojnici su mu svezali teško kamenje za noge i bacili ga u more dok je još disao, pa je tako u vodenim dubinama dovršio svoje mučeništvo.
Čuda
Crkveni pisac Euzebije, koji je bio očevidac ovoga slavnog događaja, bilježi da je u trenutku kada je mučenik bačen u more snažan potres iznenada uzdrmao čitav grad Cezareju. More se uzburkalo i podiglo silne valove te izbacilo tijelo svetoga mladog mučenika natrag na morsku obalu pred zapanjene oči građana.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Apijana Cezarejskoga slavi se 2. travnja, kako bilježi Rimski martirologij. U kršćanskoj ikonografiji prikazuje se kao postojani mladić vezanih nogu, okružen plamenom ili s teškim kamenom privezanim uza se, držeći mučeničku palmu. Vjernici ga časte kao uzor neustrašive vjere koja se ne boji ovozemaljskih moćnika, te mu se utječu moleći za mladež da sačuva čistoću i jakost duha u vremenima moralnih i vjerskih izazova.
Isti dan, 2. travnja, slave se i
- Blažena Elizabeta Vendramini, djevica 19. stoljeće
- Blažena Marija od svetog Josipa Alvarado, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Didak Alojzije de San Vitores, prezbiter, i Petar Calungsod, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Franjo Coll Guitart, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Leopold iz Gaichea, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Nikola Čarneckyj, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Teodozija Tirska, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveti Abundije od Coma, biskup 5. stoljeće
- Sveti Dominik Tước, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Eustazije od Luxeuila, opat 7. stoljeće
- Sveti Franjo Paulski, pustinjak 16. stoljeće
- Sveti Nicetije od Lyona, biskup 6. stoljeće
- Sveti Viktor od Capue, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Vilim Apor, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Ivan Paine, prezbiter i mučenik 16. stoljeće